Torbare naslijedili rafiniraniji

Jedna nizozemska tvrtka htjela je posredovati u kupnji i prodaji robnih futures ugovora. Računali su na to da mi ne poznajemo njihove metode, kaže Ivo Šulenta iz Agencije za nadzor financijskih usluga.

Tvrtka Terminske transakcije, predstavljajući se kao posrednička brokerska kuća, nudila je nedavno posredovanje u kupnji i prodaji robnih futures ugovora. Zbog sumnje u postojanje tvrtke tog imena koja bi imala pravo trgovati vrijednosnim papirima i sumnje da zarađeni novac sjeda na njihov privatni račun, netko od sudionika tržišta kapitala prijavio ju je Agenciji za nadzor financijskih usluga. Agencija je brzo reagirala zabranjujući joj rad i prijavljivajući je MUP-u, jer je uistinu utvrđeno da Terminske transakcije nisu imale dozvolu i da nisu bile upisane u sudski registar.

Futures ugovori terminski su poslovi kod kojih se zarađuje na razlici u cijeni koja se predviđa od trenutka kupnje do prodaje ugovora i samim time riječ je o špekulativnim burzovnim transakcijama. No one ovlaštenim društvima na svjetskom tržištu donose dobru zaradu. Ne čudi stoga što se jedna nizozemska tvrtka nadala da će uspjeti ‘prodati priču’ na nedovoljno razvijenome hrvatskom tržištu, ali, eto ipak spremnom da nanjuši ilegalne radnje.

• Računali su na to da mi ne poznajemo njihove metode te da će, kad ih mi shvatimo, već nekamo pobjeći – kaže član Uprave Agencije za nadzor financijskih usluga Ivo Šulenta.

Moglo bi se reći da su prijevare kod nas počele kuponskom privatizacijom, pojavom tzv. torbara. Jedan od njih, sjećaju se sudionici tržišta, bio je osječki broker Aleksandar Hrkač. Ovih dana zbog istih poslova uhvaćen je u BiH, samo nekoliko tjedana nakon što je ostao bez licence za rad u Hrvatskoj. Prema informacijama iz BiH, na tamošnjem je tržištu kupovao dionice po upola nižim cijenama od njihove tržišne vrijednosti na burzi u Banjoj Luci. Kupnja izvan uređenog tržišta u BiH je zabranjena, a takvim je načinom trgovanja prema procjenama uspio nanijeti milijunsku štetu.

Nastavak obavljanja ilegalne radnje, bez obzira na upozorenja, gotovo da je pravilo za sve prevarante. Osjećaju se sigurno i nepogrešivo, ništa ih ne može izbaciti iz takta i uvijek nastavljaju svoj rad; opisali su ih tako autori knjige Međunarodne financijske prijevare Manfred i Gerti Glining. Prevaranti znaju kako žrtvu uvući u nepoštene poslove, a znaju i da vjerojatno nijedno neće zbog sramote priznati da se dala navesti na nepoštenu posao. Svojim stavom drugu stranu često uspiju uvjeriti u isplativost poteza i uvući bilo koga; ponekad je to slučaj s osobama koje im vjeruju, a ni same ne znaju mnogo o tržištu kapitala. Takav je slučaj vjerojatno i onaj od prošloga ljeta, kada je umirovljenica iz Omiša postala svjetska vijest zbog optužbe da je nezakonito trgovala dioničama Reeboka te na taj način zaradila dva milijuna dolara.

Nečak iskoristio identitet umirovljenice iz Omiša i kupio dionice Reeboka dva dana prije preuzimanja te sportske kuće, a prodao ih nakon preuzimanja i zaradio dva milijuna dolara. Trgovanje dionicama uz povlaštene informacije u Sjedinjenim Državama kazneno je djelo. Poznat je, primjerice, slučaj Marthe Stewart, koja je prodala dionice jedne farmaceutske tvrtke dan prije nego što im je vrijednost pala, zbog neuspjeha njihova lijeka. Na dionicama je izbjegla gubitak od 45.000 dolara, ali je dobila petomjesečnu zatvorsku kaznu zajedno sa svojim brokerom.

Posljednjih godina prevaranti su sve češće mlađi ambiciozni brokeri. Vjerojatno je najpoznatiji svjetski slučaj Nicka Lessona, brokera britanske Barings banke, koji je nekontroliranim ulaganjem i potom prikrivanjem grešaka na tajnim računima doveo tu 200 godina staru banku do bankrota.

Ipak, stručnjaci za tu vrstu kriminala prijevare ipak više pripisuju iskusnijim sudionicima tržišta, onima u dobi iznad 50, a u nekim slučajevima i iznad 70 godina! Neki to čine svjesno, a neki zbog onoga što je svojstveno i mladim kolegama, zaigranosti.

Na domaćem su tržištu vjerojatno najjači slučajevi prijevare brokerskih kuća National i Agore. Brokerska kuća National ugašena je prije tri godine zbog neovlaštenih transakcija 25 milijuna kuna, a protiv direktora Gorana Kovačića podnesena je kaznena prijava. Komisija je utvrdila da je ta brokerska kuća neovlašteno koristila sredstva nalogodavaca i prebacivala ih na svoj račun. Na taj je način prisvojila 13 milijuna kuna, ne vraćajući ih ni na zahtjev klijentata. Istodobno su dodatnih 12 milijuna kuna prisvojili na temelju uzimanja u zajam dionica bez pisanog odobrenja njihova vlasnika.

Također prije tri godine Split je ostao bez jedne od svojih najjačih brokerskih kuća Agore, a njezin direktor Stjepko Vojković bez dozvole za obavljanje poslova s vrijednosnim papirima. Šteta koju su oni nanijeli komitentima i vlastitoj tvrtki bila je također višemilijunskog. Među oštećenima su, primjerice, bile neke klinike, a najzapaženiji je slučaj prijevare Instituta Ruđer Bošković prema kojem nisu poštovali izdani nalog za kupnju dionica. Naime, Institut im je naložio da novcem od prodanih dionica kupe dionice drugih tvrtki koje je Institut utvrdio. Umjesto toga brokerska je kuća kupila dionice po svom izboru za manji iznos, a ostatak od oko 5,5 milijuna kuna doznačila na svoj račun.

Ali njih je ipak nakon otkrića prijevare vraćena Institutu, uključivši i tražene dionice.

Broj slučajeva iz crne kronike nije konačan. U stručnim se krugovima može čuti kako su mnogi koji su imali dobra poznanstva u Komisiji mogli za određene usluge biti zaobiđeni u prekršajnim postupcima. S druge strane, nekima je i za manje propuste nadzornik pokucao na vrata.

Nekako s većom vjerom gledaju na novu postavu unutar Hanfe, a već im je početni optimizam osnažila brza reakcija Agencije na prijavu protiv tvrtke Terminske transakcije prošlog mjeseca.

• U poslu nadzornika važna je brzina, odnosno pravovremeno detektiranje nepravilnosti i reagiranje. Zakonski okvir nam je u mnogim slučajevima proteklih godina predstavljao ograničenja. Primjerice, kada je Ustavni sud odlučio da Komisija ne može nikome oduzeti dozvolu, jer se to iz zakona ne da iščitati. Zato se brokeri nisu imali više čega plašiti znajući da im se dozvola ne može uzeti te da su sudovi spori, neefikasni i slabo upoznati s problematikom na tržištu kapitala, a zbog čega su i kazne brokerima bile smiješno niske – kaže Šulenta i dodaje: – Tek posljednjom izmjenom Zakona o tržištu vrijednosnih papira sudovi su nas počeli shvaćati ozbiljnije, no opet samo u slučajevima kad bismo mi inicirali oduzimanje dozvole brokeru.

Zakoni u drugim zemljama ne razlikuju se u tom segmentu pretjerano u odnosu na domaće. No, domaći suci, osobito u dijelu tržišta kapitala, ne shvaćaju ozbiljnost nekih od prekršaja za koje su tuženi pojedinci, od manipulacije cijenama pa do raznih oblika prijevare. Tako, primjerice, danas nije poznato što je bilo s Kovačićem ili Vojkovićem i jesu li propisno odgovarali za nanesenu štetu.

Prošle je godine Komisija za vrijednosne papire otvorila 94 nadzora. Među najzvučnijim brokerskim kućama bile su Vrijednosnice Osijek i CBB brokeri. Osječka brokerska kuća vezana je uz Aleksandra Hrkača, koji je nedavno zbog prijevare uhićen i u BiH, gdje je nastavio s prijevarama nakon što mu je u Hrvatskoj oduzeta dozvola za rad. Hrkač je u Hrvatskoj zajedno s brokerom u svojoj brokerskoj kući u više navrata kupovao dionice nekih društava po nižoj cijeni na jednoj burzi, a u isto vrijeme ih prodavao po višoj cijeni na drugoj burzi. Brokeri CBB vrijednosnica ostali su pak bez dozvole na godinu dana zbog spornih transakcija.

Oni su potkraj trgovinskog dana obavljali transakcije dionicama, odnosno kupovali su ih kako bi im spustili cijenu te tako poticali druge ulagalice na prodaju tih dionica. Također su protupropisno obavili transakciju prodaje dionica Kreditne banke s računa vrijednosnih papira nalogodavca, koji u tom trenutku na računu nije imao dovoljnu količinu tih dionica.