Dvije najveće hrvatske luke tek postaju pravi konkurenti. Iako Riječka luka ostvaruje višestruko veći promet, Pločanska bilježi mnogo brži rast. Rijeka nakon ratnog zastoja tek sustiže Koparsku luku.
Hrvatski lučki biznis doživio je i taj dan! Možda je bolje reći godinu početka velikog investicijskog zamaha. Ulaže se, uz pomoć Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, 540 milijuna eura u modernizaciju luka. Pokrenuti su i infrastrukturni projekti jačanja prometnih pravaca, cestovnih i željezničkih. Bojan Hlača, ravnatelj Lučke uprave Rijeka i naš promatrač u Udruženju luka Europske unije (ESPO), kaže da će ulaganja povećati konkurentska sposobnost hrvatskih luka. Pet hrvatskih teretnih luka zajedno su lani u odnosu na 2004. godinu zabilježile rast od 10 posto, ali ostvaruju tek petinu jadranskoga teretnog prometa.
- Nažalost, izgubljeno je dosta vremena jer se dugo ništa nije ulagalo, a luke nisu odgovarale zahtjevima tržišta. Ipak, mislim da optimistično možemo gledati na razvoj naših luka – kaže Hlača. Unatoč spektakularnim vijestima o ulaganjima, nešto ne valja u domaćem lučkom biznisu kad je riječ o dvjema najvećim lukama, Riječkoj i onoj u Pločama. Na spomen jednih drugima s druge strane telefonske veze čuju se uzdasi, a kad razgovor potraje čelnici obiju luka imaju ponešto ružno za reći o svojim sjevernim, odnosno južnim lučkim susjedima. Valovi negativne energije struje između Luke Rijeka i Luke Ploče, ali kada trebaju službeno izreći svoj stav, Denis Vukorepa, predsjednik Uprave Luke Rijeka, i Ivan Pavlović, predsjednik Uprave Luke Ploče, suglasni su u izjavi: – Napišite da izvršno surađujemo.
To možda i jest istina, budući da se suradnja svodi na telefonsko razgovaranje i razmjenu iskustava u malim količinama te sudjelovanje na sastancima s predstavnicima resornog ministarstva koje pod svojom kontrolom ima Lučke uprave, a time i lučke terminalne, pa moraju, ako žele poslovati, pristojno razgovarati. Luka Rijeka tradicionalno je najveća hrvatska teretna luka, čak dvostruko veća od svih ostalih hrvatskih luka zajedno.
U ratnim godinama Kopar joj je oteo dobar dio tržišta, pa i deset godina nakon rata Riječka luka, koja slovi kao rasadnik znanja o lučkom biznisu, tek sustiže mlađega koparskog brata. Luka Ploče postala je u posljednje vrijeme atraktivna i njenim se dionicama užurba trguje na burzi, a među većim jadranskim lukama lani je u odnosu na 2004. zabilježila najveći rast preotvara, od čak 39 posto. Razvoj gospodarstva BiH izazvao je nagli uspon pločanske, inače male luke, koja sada na sve načine želi iskorištiti s tržišta prve susjedne joj zemlje te Srednja a posebno Istočnoj Europi pokazati što može. Tako bi Luka Ploče, pomognuta razvojem Riječne luke Vukovar iz koje je teret moguće voziti Dunavom prema sjeveru, ušla na tržište…
Štete koje manje ili više uspješno pokriva ili bi trebala pokrivati Luka Rijeka. Posebno je na tom planu važna gradnja cestovnog koridora 5c kroz BiH. Riječka se pak Luka, žale se u Pločama, gura na tržište istočne Mađarske koje bi Pločani trebali pokrivati. Riječani kažu da su Pločani monopolisti na tržištu BiH te da im je za razliku od Riječana, koji se na europskom tržištu bore za svaki brod, položaj lakši.
Na optužbe s južnog Jadrana da Hrvatske željeznice pogoduju sjevernoj luci jeftinijim cijenama u željezničkom prijevozu, odgovaraju da se radi o poslovnoj politici HŽ-a kojem je u interesu da iz Rijeke ponudi niže cijene jer sebi po hrvatskim prugama osigurava više prijevoza, dok bi u slučaju jednako niskih cijena za Ploče pogodovao željeznicama BiH koje zbog željezničkih putnih pravaca moraju biti uključene u prijevoz svih tereta koji žele stići bilo kamo iz Luke Ploče. U beskonačno prepucavanje, koje, kako svi ističu, nije za javnost, nedavno se uključio i jedan brod s oko 55 tona ugljena koji je prije nekoliko dana pretovaren u Luci Ploče a teret je otputovalo u tvornicu US Steel u istočnoj Slovačkoj. Pločani su ponosni na posao koji je obavljen u samo četiri dana bez obzira na zastarjelost tehnologije. No, nisu Ploče Rijeci otele famozni slovački brod. U pločanskoj su luci objasnili da brod za Slovačku Rijeka nije mogla prihvatiti jer su ‘imali gužvu’ pa su se Ploče sa slovenskim Koprom i crnogorskim Barom natjecale da ga dobiju i to im je uspjelo.
U Pločama ne isključuju da je nakon uspješnog obavljanja toga posla moguće natjecanje za nove poslove za slovačko tržište. Na prvi pogled to se činilo kao suradnja dviju hrvatskih luka, dok u Pločama nismo čuli da je njima nedefiniran netko u povjerenju rekao kako je Luka Rijeka lobirala da slovački posao dobije Bar. Iz Rijeke poručuju da su takve optužbe izmišljotina, ali Pločama ne ostaju dužni pa na njihovu ideju o mogućem daljnjem angažmanu na slovačkom tržištu poručuju da se baš i nemaju čemu nadati jer je brod koji su za Slovake pretovarili sasvim slučajno, zbog vremenskih neprilika, preusmjeren u Jadran. Njegova uobičajena ruta, naime obuhvaća ukrajinsku luku u Crnom moru koja istočnu Slovačku zatim opskrbljuje riječnim putem.
Nakon poduljeg uvoda na koji nas je primorala atmosfera u hrvatskome lučkom biznisu, dovoljno je reći da Luka Rijeka i Luka Ploče, ako realno sagledamo njihova tržišta, nisu direktni konkurenti, ali virtualni jesu. Bude li se priča razvijala u smjeru međusobne bitke za tržište postat će prava konkurencija i gledat će se scenarij u kojemu dvije hrvatske luke čine sve da jedna drugoj pokažu koja je bolja. U međuvremenu, malo sjevernije od Rijeke, Luka Kopar svake godine bilježi bolje rezultate, što je svakako minus za Rijeku, a malo južnije, u Luci Bar kuju planove kako postati najjačom lukom regije, što bi moglo ozbiljno našteti Pločama dođe li u Bar kroz privatizaciju kakav multinacionalni operater. Zamolili su nas i iz Rijeke i iz Ploče da ne stvaramo suko, no takve nije potrebno stvarati jer oni već postoje, a manifestiraju se, najblaze rečeno, oko nevažnih stvari.
Konkretniji su u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, pa državni tajnik za more Branko Baćić najavljuje izmjene i dopune Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Lukama, odnosno dioničkim društvima koja funkcioniraju kao operateri poslovanja, omogućit će se da budu i vlasnici zgrada i dizalica u koje ulože a koje se nalaze na infrastrukturi u vlasništvu Lučkih uprava te su pomorsko dobro pa ne mogu biti ničije do državno vlasništvo. Dok su Riječani prije ove vijesti pomirljivo izjavljivali da je ‘nezgodan zakon’ nekima (čitaj: Pločama) samo izgovor za pobunu, u Pločama su jasno iskazali negodovanje u vezi s apsurdnom situacijom u kojoj, ako Luka kao operater kupi dizalicu i postavi je na terminal koji je kroz Lučku upravu vlasništvo države, automatski prestaje biti vlasnikom dizalice koja postaje pomorsko dobro.