Proizvodnja jedne sekunde Baltazara klasičnom animacijom stoji 140 eura. U Južnoj Koreji proizvodnja sekunde stoji 80 eura. Serijal o Hlapiću sniman je u producijski jeftinijoj Španjolskoj.
Lik profesora Baltazara, jedan od rijetkih animiranih likova s dugom biografijom koji u isti mah zadovoljava i umjetničke i komercijalne kriterije, ponovno je iz prasine potleušica Zagreb filma vraćen na televizijske ekrane. No, složit će se većina, bolje bi bilo da pozornica na koju je vraćen lik Baltazara, utjelovljenje vrijednosti malog čovjeka i nepristranog dobrotvora, nije obojena bojama telefonskog operatera.
Ipak, T-Comova promotivna kampanja podsjetila je svekoliko pučanstvo na zlatno doba hrvatske animacije i potvrdila pretpostavke o revitalizaciji poslovanja institucije davno izblijedjela sjaja. Komerzijalizacija profesora Baltazara donekle je sanirala gubitke (prošle godine 3,5 milijuna kuna), te bi, kao što je najavljen, ove godine Zagreb film mogao poslovati čak i s malim dobitkom (50 do 70 tisuća kuna).
Uz Zagreb film jedino poduzeće koje se bavi proizvodnjom animiranog filma i uživa određeni ugled je Croatia film. Ambiciozni projekt Laku noć Hrvatska otvorio je na tržištu prostor za novi koncept animiranog filma, svojevrsni satirični prikaz javnog života Hrvatske. Iako ga je javnost doživjela kao jedan od najuspješnijih serijala, crtani projekt ugasio se nakon 244 emitirane epizode.
Tim dvjema hrvatskim producijskim ili proizvodnim kućama, o čijim projektima ovisi budućnost otužne hrvatske animacije, zajednička je, međutim, samo osnovna djelatnost.
U Vlaškoj ulici u Zagrebu godine 1954. osniva se Zagreb film, a dvije godine poslije i prvi Studio za animaciju. Iz dvorišnih prostora Zagreb filma svijetu je predstavljena Zagrebačka škola crtanog filma, škola o čijim su umjetničkim ostvarenjima brujile svjetske tiskovine do mjere da se Jugoslavija proglašava zemljom u kojoj se crtaju najbolji filmovi na svijetu.
Danas Zagreb film gotovo i nema proizvodnje, poduzeće u državnom vlasništvu posluje s gubicima, dok u tehnologiji i infrastrukturi već desetljećima nije zabilježen nikakav pomak.
Vinko Brešan sjedi na direktorskoj fotelji godinu dana i jedan je od rijetkih u posljednjih nekoliko godina koji je na tu poziciju došao s idejama o sanaciji poduzeća čija se realizacija očekuje u sljedećih nekoliko godina.
- Došavši na direktorsku poziciju namjera mi je bila ponovno pokrenuti proizvodnju i, naravno, privući nove autore. Da bi se to moglo realizirati na početku je trebalo smanjiti troškove hladnog pogona. Stoga je prostorije Zagreb filma napustilo 17 radnika koji su zbrinuti u drugim zagrebačkim trgovačkim društvima. Zaposlenici su se uglavnom bavili administracijom, a njihov godišnji bruto trošak iznosio je oko 2,5 milijuna kuna – tumači Brešan i dodaje da je sljedeći korak rješavanje problema vezanih uz nekretnine koje su godinama prostorije Zagreb filma, a danas su naprosto nepotreban financijski balast. Lokacija u Vlaškoj u procesu je povrata starim vlasnicima.
Na tržištu se osim promotivne kampanje s likom Baltazarom pojavio i strip u nedjeljnom izdanju dnevnih novina, zatim slikovnica i DVD. Kao što navodi Brešan, promidžbeni spot koji se pojavljuje na malim ekranima upoznaje najmlađe s profesorom Baltazarom, a ujedno priprema teren za dugometražni crtić o profesoru Baltazaru čija bi proizvodnja počela polovinom 2007. U pripremi je i serijal Glupača prema ideji fotografkinje Mare Milin i scenariju Rujane Jeger koji će 18. veljače biti ponuđen MTV Adrijii.
Brešanovim najavama, u prostorijama u Novoj Vesi smjestit će se kreativni dio producijske kuće, dok će se u Savskoj obavljati administrativni poslovi. To je tek početak. Kako bi sanirao prošlogodišnji gubitak, Brešan se upustio u projekt revitalizacije Baltazara ili, točnije, privremene prodaje lika i djela profesora Baltazara njemačkom operateru.
Odnos društva i animacije nije dobar. Osamdesetih godina država je financirala 200 minuta animacije, dok se danas taj broj sveo na svega 30 minuta. Veći dio troškova realizacije umjetničkih projekata dotira nadležno ministarstvo i gradski Ured za kulturu, dok komercijalni projekti trebaju osigurati zaradu i pokrenuti daljnju autorsku proizvodnju. Primjerice, proizvodnja jedne sekunde Baltazara klasičnom animacijom, kvadrat po kvadrat, stoji 140 eura. U Južnoj Koreji proizvodnja jedne sekunde stoji 80 eura. Podaci upućuju na to da naša proizvodnja nije konkurentna, odnosno mi smo za inozemno tržište zaista skupi – govori Brešan. Upućeni tvrde da je Zagreb film poduzeće čije poslovanje nažalost ovisi o političkoj sceni u Gradu. Ranije je Nadzorni odbor poduzeća brojao članove koji ne pripadaju branši, što je predstavljalo otežavanju okolnost barem kad je riječ o kulturnom senzibilitetu. Dok su u zlatno doba, zahvaljujući uspjesima animacije ali i promociji socijalističkog sustava kao sustava u kojemu se stvarala divna umjetnost, autorima iz državne blagajne curila sredstva, danas autori bježe iz animacije – i iz Zagreb filma.
