Ranjavanja većinskog vlasnika Montmontaže Nikole Lisičara

Na popisu motiva prednjači priča o monteru koji je obolio od bolesti dišnih organa radeći u Libiji na montaži štetnog postrojenja preko treće tvrtke za račun Montmontaže. Zbog toga što ta treća tvrtka nije bila registrirana u Hrvatskoj oboljeli radnici ne mogu ostvariti prava invalida rada. Prema tim nagadanjima Lisičar je napadač, navodno, jedan od očajnika koji se razbojio na radu u Libiji.

I druga se priča temelji na izigranom radniku. U Rijeci su ljetos, opet formalno preko treće tvrtke, na crno angažirani strani radnici, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koji su radili za talijanske naručitelje. Nakon tri mjesečna rada iznenađena je organizirana velika racija u kojoj je više od 30 radnika uhvaćeno i zbog rada na crno deportirano iz Hrvatske, navodno, bez plaće. Poslije se govorilo da je racija namjerno isprovocirana radi izbjegavanja plaćanja radnika. Prema toj priči jedan od izigranih radnika napao je Lisičara smatrajući ga odgovornim za izbjegavanje isplate plaće za rad na crno.

Treća priča počiva na činjenici da je Nikola Lisičar bio član Nadzornog odbora Novalićeve Gradiske banke Osijek prije njezina bankrota. Prije samo tjedan i pol Lisičar je morao svjedočiti na sudu u sporu zbog te banke. Prema toj priči radi se, navodno, o obračunu zbog otkrivanja mučki koje su dovele do propasti te banke.

Četvrta, najmanje vjerojatna priča, zasniva se na tome da Montmontaža još uvijek posjeduje dionice Večernjeg lista. Prema toj priči Lisičar je, navodno, nedavno objasnio Sindikatu u svojoj tvrtki da se te dionice moraju prodati jer će inače imati problema u isplati plaća. U poslovnim krugovima ta se priča o obračunu zbog mučke s Večernjakovim dionicama ocjenjuje kao najmanje vjerojatna.

Nakon uvodnog ‘screeninga’ radi utvrđivanja polaznih osnova pregovora Hrvatske i EU o poljoprivredi, predsjednik saborskog Odbora za poljoprivredu Božidar Pankretić izrazio je veliko razočaranje tek 30-postotnom usklađenosti poljoprivrednog zakonodavstva u Hrvatskoj s onim u EU. Za takvo stanje bivši ministar poljoprivrede okrivljuje aktualnu vlast, aludirajući na njenu pasivnost u formiranju propisanih institucionalnih oblika suradnje s EU.

• Određene institucije nisu ni akreditirane – govorim o agenciji za plaćanje, o SAPARD agenciji i sličima. Pri donošenju proračuna za 2006. godinu govorilo se da će biti mnogo novca iz pretpristupnih fondova, a na kraju tog novca nema. Kako ćemo ga dobiti kad u Bruxellesu nemamo akreditirane agencije da preuzmu taj posao – rekao je Pankretić.