U prvih 18 mjeseci na čelu hrvatske podružnice Coca-Cola Zoran Bogdanović nije imao mnogo vremena za navikavanje na svoju poziciju. ‘Kad imate fenomenalnu godinu poput 2003., onda poslovanje kao da ide samo od sebe. Kad uslijede teške godine, onda morate obratiti pažnju na svaku sitnicu’, kaže Bogdanović. Nakon hladnih ljeta u kojima turisti nisu bili previše žedni, rekordnih cijena goriva, prekida suradnje s udruženjem prehrambenih veletrgovaca, uslijedio je sporni pravilnik o ambalažnom otpadu zbog kojega je kompanija znatno podigla cijene svojih pića. Uz to, Bogdanović se odlučio za reorganizaciju poslovanja koja uključuje otpuštanje svih vozača kamiona i čistača te outsourcing poslova prijevoza i čišćenja prostora. To je pak izazvalo buru među članovima dvaju sindikata koji djeluju u Coca-Coli.
-
Što ste ponudili vozačima i zbog čega oni nisu zadovoljni odnosno što traže? Svima našim vozačima ponudili smo otpremninu sukladno kolektivnom ugovoru, 6.400 kuna po godini radnog staža. Uz to su svi dobili mogućnost da uz našu financijsku i pravnu pomoć osnuju obrt za prijevoz kako bismo s njima mogli sklopiti dugogodišnji ugovor o suradnji. Dakle, svatko dobiva otpremninu i mogućnost da sklopi ugovor s Coca-Colom, ali kao vanjski prijevoznik. Pri tome je svim vozačima ponuđena mogućnost da otkupe kamione po vrlo povoljnim uvjetima, s tim da bismo mi servisirali sve kamione prije prodaje vozačima da se otklone svi eventualni tehnički nedostaci. Nudimo također poček od 6 mjeseci tako da tek od prvog kolovoza krenu s otplatom i u nekoliko mjeseci otplate kamione. Za kamione koji imaju veću vrijednost dali smo mogućnost otplate do sedam godina. Uz to, nudimo i nešto povoljniji cjenik u odnosu na naše sadašnje cijene ugovorene s vanjskim prijevoznicima, jer znamo da je kvaliteta dostave koju obavljaju naši ljudi visoka.
-
O kojem je broju radnika riječ i koliko će iznositi prosječna otpremnina? Riječ je o 115 vozača koji imaju raspon radnog staža od 6 do 34 godine. To znači da će otpremnine iznositi od 40.000 do 220.000 kuna. To je po zakonu maksimalna neoporeziva otpremnina.
-
U kojoj su fazi pregovori? Mi smo u procesu mirenja s jednim sindikatom. Vode se otvoreni i kvalitetni razgovori, no stajališta su nam trenutačno bitno udaljena. Jer, na našu ponudu sindikati su izašli sa zahtjevom za dodatnih 450.000 kuna otpremine uz sve ono što nudimo. To je nerealno i jednostavno neizvedivo.
-
Kolike će biti uštede od ovog procesa racionalizacije? Imamo neke procjene, ali kako naši razgovori sa svim djelatnicima koji su u programu i sa sindikatima nisu završeni, konačne uštede ovisit će o rezultatima tih razgovora. Uštede nisu male, ali nisu niti dovoljne s obzirom na to koliko bismo mi htjeli uložiti u tržište.
-
Koji je razlog za outsourcing usluga prijevoza? U promjeni načina poslovanja i iznalaženju načina kako mijenjati poslovanje da održimo vlastitu konkurentnost uvidjeli smo da nas ono što nas je dovelo do današnjeg položaja ne može održati u narednom razdoblju. Sva tržišta se mijenjaju i na to moramo odgovoriti. Recimo, Bugarska i Rumunjska su na putu prema EU ispred nas. No u smislu zrelosti tržišta, koja se ocjenjuje udjelom velikih trgovačkih lanaca, njihov udjel je na dotičnim tržištima mnogo manji nego u Hrvatskoj. To govori o atraktivnosti i razvijenosti ovog tržišta prema velikim lancima, koji donose veću konkurenciju, agresivnost i sofisticiranost trgovačkih lanaca koji nas proizvođače tjeraju da vidimo koji su najbolji načini poslovanja. Ono što imamo danas kao vlastitu distribuciju je u smislu troška bitno iznad onoga što tržište odnosno konkurencija ima. Prosječno mjesečno primanje našeg vozača je 10.000 kuna neto. To je bitno iznad tržišnog prosjeka. Uvjereni smo da postoje načini da dođemo do povoljnijeg troška po sanduku. Važno je napomenuti da mi taj potez vidimo kao restrukturiranje i reorganizaciju, jer sredstva koja ostvarimo kao uštedu planiramo preusmjeriti u više smjerova, ali sa zajedničkim nazivnikom: tržište. Ove godine zapošljavamo 23 novih ljudi u prodaji i to je trend koji će se nastaviti i sljedećih godina jer je u skladu s našom ključnom strategijom direktnog prodajnog pristupa tržištu. Dio ulaganja ide u marketing i razne promocije, poput nekoliko izuzetno dobrih promocija koje pripremamo za nadolazeće mjesece.
-
Kad govorimo o velikim trgovačkim lancima, koliko oni danas sudjeluju u vašem poslovanju, a koliko prije par godina? Utjecaj velikih lanaca raste. Godine 2000. ukupni tržišni udio deset najvećih trgovačkih lanaca činio je 17-18 posto maloprodaje u Hrvatskoj. Danas je taj udio 50 posto. I kod prodaje Coca-Cole se udio velikih lanaca udvostručio, što ne znači da male trgovine nestaju, ali hrvatski potrošač danas drukčije kupuje nego prije deset godina.
-
Vaša centrala u Grčkoj također premješta pa čak i ukida pogone, pogone je Coca-Cola ukinula i u Sloveniji. Mogu li se uvjeti koje nudite radnicima usporediti s onima u tim zemljama? Nisam upoznat s detaljima, ali ono što se događa u tim zemljama dokaz je onoga o čemu govorim: svugdje se pronalaze pametniji načini unutarnjeg organiziranja i prilagođavanja tržištu. U Grčkoj je i sjedište naše matične kompanije, koja obuhvaća 27 zemalja, a proteklih godina su pogoni i skladišta zatvarani u još nizu zemalja. Jedan od razloga je sve veća protočnost granica. Europska unija koja ruši granice dovodi nas u situaciju da postajemo jedno sve veće tržište.
-
Je li trenutačna reorganizacija uvod u preseljenje nekih pogona izvan Hrvatske ili zatvaranje nekih skladišta? Nije. Sve što se zadnjih tjedana po novinama pisalo o preseljenju u Subotici ili u Gorski kotar samo su naglašanja. Danas nema nikakvih planova o preseljenju proizvodnje ili zatvaranju skladišta. Mi jesmo analizirali kako unutar Hrvatske bolje iskoristiti kapacitete, no to svake godine činimo u sklopu našega poslovnog planiranja. Međutim, na današnji dan ništa od toga nije aktualno.
-
Je li istina da je najavljena reorganizacija Coca-Cola posljedica primjene Pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada? Početkom siječnja smo na prvom sastanku sa sindikatima ukazali na problem pravilnika, ali istaknuli smo da pravilnik nije povod za reorganizaciju jer je ona dugo promišljena i smatramo je poslovno opravdanom i potrebnom. No evidentno je da primjenom tog pravilnika reorganizacija postaje još nužnija. Međutim, kakve posljedice će pravilnik imati u budućnosti… Volio bih biti optimist, no sve ukazuje na to da će pravilnik imati dosta teške posljedice po gospodarstvo. To će sve nas proizvođače natjerati da dobro razmotrimo troškovne strukture i očekujem da će taj pravilnik natjerati sve tvrtke da brže razmišljaju kako se reorganizirati.
-
Bilo je vremena da se proizvođači dogovore još od vremena ministra Bože Kovačevića pa se niste uspjeli dogovoriti. Na kraju je došla jedna odlučna ministrica i presjekla stvar… Javnost manje zna da je naša udruga Eko Ozra bila spremna od 1. 1. 2006. provoditi svoj sustav i da smo od Vlade tražili devet mjeseci da pokažemo kako možemo ostvarivati isti cilj. Istina je, od 2000. se mnogo pregovaralo i sve je kulminiralo izradom pravilnika 2003. godine oko kojega su se ministarstvo i proizvođači složili. No onda je došlo do promjene vlasti, i kako nema kontinuiteta uprave sve je krenulo ispočetka. Uvodi se sasvim novi koncept, koji je dovelo do sadašnjeg pravilnika.
-
Očekujete li da će se pravilnik mijenjati? Kao i ostali gospodarstvenici, smatramo da taj pravilnik nije usklađen s dostava stvari, među ostalim i s mnogim direktivama Europske unije. On će morati doživjeti neke promjene – pitanje je samo volje da se donese suštinske promjene koje će ispraviti situaciju do koje je došlo.
-
Imate li već prve rezultate povećanja cijena, odnosno što očekujete? Za sada je prerano reći. Dapače, u prvom mjesecu se osjetila i pojačana prodaja jer su zbog promjene cjenika kupci željeli uzeti robu po starim cijenama. Pri svakom rastu cijena u gospodarstvu koje već ima problema s kupovnom moći mora doći do pada potražnje. Jednostavno, raspoloživi iznos koji svaka obitelj ima je konstantan, pa će se u slučaju rasta cijena nečeg morati odreći. Efekte je teško predvidjeti jer je sada na djelu korekcija cijelog tržišta u kojoj sve cijene rastu, pa treba vidjeti kako će se stvari posložiti.