Ozirisova zemlja djelo je o egipatskoj mitologiji i njezinim odjecima na Zapadu. Raspoložimo milijunima informacija, ali ne znamo istinu o povijesti, tvrdi autor. Znanstvenici se poviješću bave sa svih strana, pišu o njoj bezbrojne disertacije, ali njezina dublja, unutrašnja značenja i dalje su skrivena, netaknuta.
Informiranost kojom se naše doba ponosi autor smatra nehumanom, jer najčešće sadrži tek izvanjske, trivijalne podatke koji odvlače pozornost od unutrašnjeg života i svih bitnih životnih sadržaja. Istina je da su informacije i brzina komuniciranja unaprijedili svijet poslovnih ljudi i propagandističkih poruka, omogućile znanstvenicima golemu količinu literaturu, ali sve to najviše podsjeća na golemi deponij ideja.
Zapadni je svijet uputio čovjeka na razvoj društva koje se ponajprije oslanja na tehnološke mogućnosti, ali ga je lišio starih načina spoznavanja svijeta. Do toga je došlo ijer se čovjek stavlja u situaciju bića odvojenog od objekta svoga znanja. Zapravo stvarno doživljavanje vanjskoga i unutrašnjeg svijeta jest mit. Mitologija koja je dio književnosti, dio umjetnosti, povezana je sa samim početkom stvaranja ljudske kulture.
