Nepoznata stvarna cijena javnih usluga u Hrvatskoj

Poduzetnici se tek nakon osnivanja tvrtke ili započetog posla suočavaju s obvezom plaćanja pristojbi, naknada, doprinosa, članarina, renti i participacije, za koje prije početka posla, u pravilu, nisu mogli znati.

Njihov jezgra je skriveni namet, odnosno administrativni pristojbi ili naknada, doprinosa, članarina i sl. Skriveni namet se odnosi na poduzetnika plaćaju i građani preko raznih participacija, naknada za formulare, za takse, marke, prema propisanim tarifama za javnobilježničke usluge itd. Premda nisu propisani poreznim, nego posebnim propisima, skriveni su nameti obvezni kao i sva ostala javna davanja.

Od skrivenih nameta u Hrvatskoj uspjeli smo ‘otkriti’ tek manji dio: naknade za šume, naknadu za eksploataciju mineralnih sirovina, za istraživanje mineralnih sirovina, doprinose i članarinu HGK-u (i za Obrtničku komoru), članarinu turističkim zajednicama, spomeničku rentu, komunalne naknade, naknade za usluge u platnom prometu, propisane tarife za javnobilježničke usluge itd. Tomu valja pribrojiti i razne participacije, primjerice, za primarnu zdravstvenu zaštitu itd.

Najčešći je način obračunavanja skrivenih nameta postotak od ukupnog godišnjeg prihoda obveznika. Visina postotka kreće se od 0,01 posto za HGK ili 0,05 posto za spomeničku rentu do 0,07 posto za neke od skrivenih nameta u šumarstvu. Registrirali smo i ukidanje jednog skrivenog nameta – od 1. siječnja ove godine više ne treba plaćati naknadu za jednostavnu biološku reprodukciju šuma (za 2005. godinu tu obvezu valja podmiriti u cijelosti). Za visinu nekih oblika skrivenih nameta, kao što su vodne naknade, Vlada tek treba donijeti uredbu o visini doprinosa.

Novinarskim istraživanjem, pokazalo se, ne mogu se otkriti i obraditi svi oblici skrivenih nameta. U Hrvatskoj do danas nije provedena sustavna analiza skrivenih nameta. A to znači da se i poduzetnici tek nakon osnivanja tvrtke ili započetog posla suočavaju s obvezom plaćanja brojnih skrivenih nameta za koje prije početka posla nisu mogli znati.

Najnoviji prijedlozi povećanja cijena javnih usluga, međutim, sve više zaostravaju pitanje koliko skriveni nameti opterećuju poslovanje, odnosno koliko je ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj. Osim na predloženo povećanje cijene vode u Zagrebu za 40 posto, upozorili smo i na odredbu članka 13. najnovijih izmjena Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (NN, 150/05.) kojom se znatno proširuju obveznici plaćanja tog doprinosa.

Obveza plaćanja skrivenih nameta nije propisana jednim zakonskim aktom, nego je ‘razbacana’ po nizu neporeznih propisa, u Zakonu o šumama, Zakonu o loštvu, Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o ribolovu, Zakonu o vodnom gospodarstvu, Zakonu o Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zakonu o Obrtničkoj komori, Zakonu o platnom prometu, Zakonu o javnom bilježništvu itd. Svi ti zakoni sadržavaju i odredbe o obvezi plaćanja niza pristojbi i naknada.

Problem je u tome što su skriveni nameti propisani brojnim zakonima koji su dopuna osnovnim financijskim zakonima. Skriveni nameti mogu se promatrati prema teritorijalnom načelu ili jedinstveno kao prihod države, no s gledišta troška, odnosno opterećenja svejedno je promatrano li ih teritorijalno ili kao dio jedinstvenih prihoda države. A dio skrivenih nameta dijeli se između središnje države i lokalnih jedinica uprave i samouprave, ali je njihovu izvornost, u pravilu, teško utvrditi. Ta pitanja u javnosti dosad nisu otvarana pa se opravdano možemo zapitati znamo li uopće kolika je stvarno ukupna cijena javnih usluga – istaknuo je Anto Bajo, znanstveni suradnik Instituta za javne financije.