Ulagači i dalje okrenuti Istoku

Nakon buma direktnih stranih ulaganja 2000. godine bilježio se pad sve do prošle godine. Za ponovni rast zaslužna su prije svega ulaganja u zemlje u razvoju koja su rasla 41 posto.

Kina, Indija i Istočna Europa postale su najatraktivnija odredišta za direktna strana ulaganja (FDI) – pokazalo je istraživanje za 2005. godinu A. T. Kearneya, jedne od vodećih svjetskih tvrtki za strateško savjetovanje top-menadžmenta. Istraživanje, provedeno anketiranjem izvršnih direktora najvećih svjetskih kompanija, pokazalo je da je prvi put nakon 2000. godine FDI ostvario rast na 648 milijardi dolara, i to isključivo zahvaljujući ulaganjima u zemlje u razvoju u koje je u 2004. godini uloženo 268 milijardi dolara, što je čak 41 posto više nego godinu dana prije. U istom razdoblju razvijene zemlje bilježe pad direktnih stranih ulaganja za 14 posto, na 380 milijardi dolara. Rast FDI-a tijekom 2004. godine podudara se s rezultatima ankete koju je proveo A. T. Kearney među čelnicima vodećih svjetskih kompanija. Tada je čak 70 posto anketiranih izvršnih direktora izrazilo veći optimizam u vezi sa svjetskim gospodarstvom u odnosu na godinu prije. No istraživanje za 2005. pokazuje da je tek 36 posto njih optimistično glede budućnosti globalne ekonomije, ali gotovo je isto toliko, njih 31 posto, izrazito pesimistično.

Direktna strana ulaganja dosegla su rekordnu razinu 2000. godine, kada je investirano čak 1.400 milijarde dolara. Otad su se ulaganja prepojavila. Otpriške 65 posto globalnih investitora povećalo je svoju novčanu poziciju od terorističkih napada na njuorske blizance, dakle od 11. rujna 2001. godine. Razlozi za to mnogobrojni su, ali čak 60 posto ispitanika ističe da je primarni razlog poboljšanje bilance, a otpriške trećina ispitanika smatra da je pametno imati povećanu rezervu u gotovu novcu (ili novčanim ekvivalentima) kako bi se osigurali od sljedećeg negativnog ciklusa i zbog povećanog rizika pri ulaganjima. Podjednak broj ispitanika veće rezerve novca opravdava sve učestalijim pritiscima dioničara (koji žele veću dividende). Posljedica je toga da američke kompanije drže čak 1.300 milijarde dolara u gotovini i likvidnoj imovini, što čini 10 posto ukupne aktive američkih kompanija. Tako visoka razina gotovog novca zapravo samo čeka prave investicijske prilike, na što uostalom upućuju izjave ispitanika, poput primjerice europskog proizvođača bijele tehnički koji kaže da njegova kompanija prikuplja gotovinu zbog budućih akvizicija. Slične izjave mogle su se čuti i od američkih i azijskih kompanija. Doduše, svaki obrazovaniji poznavatelj financijskog tržišta zna da je svaka kompanija bogata gotovinom privlačna meta za neprijateljsko preuzimanje, a osim toga skupljanje keša automatski poveća za sobom i rizik od gubitka tržišnog udjela.

Zanimljivo je da politički rizik u ulagačkom kontekstu, iako i dalje na visokom mjestu, nije toliko aktualan kao prije tri godine. Kad je to u pitanju, čelnike kompanija najviše zabrinjavaju zakonodavne, odnosno vladine odluke koje bi im mogle našteti u zemljama gdje investiraju, zatim tečajni rizik, a na posljednjem su mjestu politička i socijalna previranja kao moguća prijetnja aktualnim i/ili potencijalnim investicijama.

Kada govorimo o poželjnim odredištima, ne iznenađuje da je Kina i dalje na vrhu ljestvice, i to četvrtu godinu zaredom. Ni je novost ni da Indija postaje sve zanimljivija stranim ulagačima (neki tvrde da Indiju tek očekuje buk koji se dogodio u Kini prije nekoliko godina). Konkretno, 2004. godine dotok stranih investicija u Indiju iznosio je 530 milijardi dolara, a ulaganja u Kini 606 milijardi dolara. Očito je da Indija tek treba dosegnuti kritičnu masu za ulaganje jer su reforme za poticanje ulaganja pokrenute tek 1991. godine, a Kina je to učinila još 1979. godine. Uz Kini i Indiju globalni ulagači prvi put nakon 1998. Istočnu Europu smatraju najatracitelnijim mjestom za ulaganje, gdje se ističu Poljska i Rusija. SAD je po zanimljivosti za ulagače pao s drugog na treće mjesto, a Velika Britanija i dalje drži četvrto mjesto na ljestvici najpoželjnijeg prostora za ulaganje.

Što točno privlači ulagače na ta odredišta? U prvom redu, te su destinacije zanimljive kao izvori inovacije i atraktivne lokacije za istraživanje i razvoj (R&D). Zato gotovo polovina ispitanika namjerava povećati izdatke za istraživanje i razvoj tijekom iduće tri godine, a tek 3 posto ispitanika te izdatke namjerava smanjiti. Čak tri četvrtine ispitanika namjeravaju povećane izdatke za istraživanje i razvoja plasirati u Aziji i Istočnoj Europi. Tek jedan od pet investitora povećat će ta sredstva namijenjena području Sjeverne Amerike i Zapadne Europe, a gotovo isto toliko ispitanika namjerava smanjiti troškove R&D-a na tim lokacijama. Te su tri lokacije toliko interesantne za ulaganje u R&D po najprije zbog nižih troškova nego u razvijenim zemljama, zbog raspoloživosti i kvalitete lokalne radne snage i zaštite intelektualnih prava – gotovo polovina ispitanika navodi te razloge kao najvažnije pri odlučivanju o izboru lokacije. Kvaliteta sveučilišta i istraživačkih centara na četvrtom mjestu po važnosti, a raspoloživa informatička infrastruktura na petome mjestu. Otprilike jedna trećina anketiranih globalnih investitora vjeruje da su zakonodavni okvir, reference za inovaciju i kreativnost te prilagodavanje proizvoda i usluga kupcu najvažniji za ulaganje. Kad razmišljamo o tome kako Hrvatsku učiniti što primamljivijom za ulagače, treba bar razmisliti o ovim odgovorima kao i o tome da tek 28 posto njih smatra da je veličina tržišta najvažnija pri odlučivanju o ulaganju.

Gotovo cijela naša regija postaje iznimno važna za buduća ulaganja. Poljska je na visokome petome mjestu, Mađarska na 11., Češka na 12., Turska na 13., a Rumunjska na 25. mjestu. Sve su te zemlje, osim Poljske, znatno više na toj ljestvici. Dakako da članstvo, pa čak i pregovori o članstvu u EU itekako podižu reting neke zemlje u očima investitora, što potvrđuju Rumunjska i Turska koje su se prvi put pojavile među prvih 25 top destinacija za ulaganje. Dodatni su razlozi za ulaganje relativno više stope gospodarskoga rasta, niže stope poreza na dobit i niži troškovi proizvodnje. Ulagači u komunikacijski sektor najoptimističniji su upravo na području Istočne Europe, pri čemu je Poljska na prvom, Mađarska na drugom mjestu, baltičke države na četvrtom, Češka na petom, Slovačka na sedmom, a Hrvatska je na visokom 15. mjestu za ulaganje u telekomunikacijski biznis. Liberalizacijom tržišta u Hrvatsku su ušli mnogi fiksi i mobilni operateri.

Zanimljivo je da SAD gubi državu među investitorima paralelno s rastom atraktivnosti zemalja, uvjetno rečeno, na Istoku. I dok bi većina vjerovatno pomislima da je pad investicija uglavnom prisutan u istraživačkom sektoru, zapravo se događa u financijskom sektoru. Prema istraživanju A. T. Kearneya, SAD je bio na drugome mjestu u financijskom sektoru 2004. godine, a 2005. tek na šestom mjestu. Više od trećine izvršnih direktora u osiguravajućem sektoru zaziru od američkog tržišta, što je vjerojatno posljedica destruktivne sezone uraganova u SAD-u. Ove je godine ceh iznosio više od 70 milijardi dolara.

Nadalje, čini se da su ulagači iz sektora elektronike, prehrambenih i tekstilnih industrija sve manje spreman investirati u SAD pa su ga prošle godine rangirali na osmo mjesto prema atraktivnosti, dok je prema istraživanju iz 2004. godine SAD bio na trećem mjestu. Umjesto toga izvršni direktori iz tih sektora smatraju da je bolje uložiti u Kinu, Indiju, Brazil, Rusiju, Poljsku, Meksiko i Mađarsku. Iako ulaganja u SAD očito padaju, ulaganja iz te zemlje rastu. Štoviše, Uncle Sam vodeći je svjetski investitor s uloženih 229 milijardi dolara protekle godine, što čini čak trećinu ukupnih stranih ulaganja.