Naše trgovačko društvo ima tražbinu prema drugom trgovačkom društvu koje se nalazi u drugom gradu. Je li točno da je nama, koji bi radi troškova htjeli da se postupak naplate vodi u našem gradu, povoljnije pričekati početak sudjelovanja javnih bilježnika u siječnju 2006. godine ili ne?
Propis koji pruža odgovor na vaše pitanje je Ovršni zakon (NN, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05.). Taj je propis doživio niz promjena, pa je čak i u 2005. godini donesena novela koja u velikom dijelu znači povratak na ono što se 2003. godine mijenjalo kao navodno loše. Očito da je širenje kruga nadležnosti za javne bilježnike trend i to se u hrvatskom pravu neće promijeniti (u nekim državama tako postoje i uredi s više stotina zaposlenika). U tome nema ničega lošeg jer pozitivna strana iskustva treba koristiti i inače, pa tako i na ovom planu. Problem je međutim u tome što se brzopletno pristupilo nekim rješenjima koja, pokazalo se, barem za sada, ne odgovaraju ni strankama, ni javnim bilježnicima, ni ukupnom sustavu, dakle, ni državi.
Novelom Ovršnog zakona iz 2005. godine javni su bilježnici postali nadležni u postupcima ovrhe, ali samo ako se ovrha provodi na temelju vjerodostojne isprave. Prema čl. 28. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava je račun, mjenica, i ček s protestom i povratnim računima, kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, zakonski ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se prema posebnim propisima smatra javnom ispravom, kao i obračun kamata. Da bi vjerodostojna isprava bila prikladna za ovrhu moraju na njoj biti naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane tražbine.
