Iako je hrvatski tekstil na koljenima te iako je objektivno stanje u tekstilnoj branši i u Hrvatskoj i u Europi daleko od sjajnog, svaki međimurski tekstilac smatra da ima šansu na tržištu. Međimurju je poznato da gotovo svaka žena u kući ima šivaći stroj. Taj podatak ne iznenađuje ako se zna da je Međimurska županija najjača tekstilna županija, s dugom tradicijom od malih židovskih obrta i bojadisaonica iz 19. stoljeća do pravih socijalističkih mastodonata u centru i okoliću Čakovca.
Upravo ta industrija zapošljava najveći broj žena pa su tradicija s jedne strane, a kako je posrijedi gospodarska grana s iznimno niskim plaćama, nužda s druge strane, uvelike pridonijela toj slici. To da im je u gospodarstvu po ukupnom prihodu i broju zapošlenih tekstilna industrija vrlo visoko pozicionirana Međimurci ne smatraju nečim čime bi se trebali hvaliti. Razlog tome leži u činjenici da je ta industrija gotovo svugdje u svijetu radnointenzivna, slab akumulativna i dohodovno ne-atraktivna djelatnost, pa je to slučaj i u Međimurju.
Ipak, tekstilna industrija usprkos velikim teškoćama na domaćem i inozemnom tržištu vrlo značajan izvoznik. Tekstilom se danas u Međimurju službeno bavi pedesetak manjih i većih tvrtki, iako je broj ljudi koji živi od te djelatnosti višestruko veći jer među registriranimi ne…