Iako se svi proizvođači slažu u ocjeni da je ‘hrvatski tekstil na koljenima’ i iako je objektivno stanje u tekstilnoj branši i u Hrvatskoj i u Europi daleko od sjajnog, svaki pojedinačni međimurski tekstilac smatra da ima šansu na tržištu.
Primjer MTČ-a u stvaranju vlastitih brandova i ulaganju u dizajn ili Čateksa vizija budućeg razvoja dobri su pokazatelji, no upućeni u tekstilni biznis kažu da je za takav preokret potreban iznimno veliki kapital.
Ni vrijeme nije na njihovoj strani, jer na tržišne izazove treba reagirati brzo. Određena prednost u odnosu na konkurenciju s Istoka leži, uz kvalitetu proizvoda koju svi ističu, u blizini europskog tržišta.
Dugoročni razvoj ne leži u lohn poslu, no nekim će tekstilima, prema svemu sudeći, još neko vrijeme to biti jedini način opstanka.
Od države ne traže pomoć, nego zaštitu od prekomjernog uvoza jeftinog tekstila s Istoka i općenito stimuliranje izvoznika, a ne uvoznika.
