Iznenađujuće procjene poslovanja hrvatskoga gospodarstva

Stručnjaci procjenjuju da bi splet poreznih, knjigovodstvenih i tečajnih razloga mogao prvidno napuhati dobit za poslovnu 2005. godinu i do 35 milijardi kuna, a da će stvarna uspješnost poslovanja tvrtki biti znatno manja.

Ministar financija Ivan Šuker u lipnju 2006. moći će sugerirati premijeru da se pohvali odličnim rezultatima privrede u 2005.

U razdoblju od 1994. do 2004. prihod od poreza na dobit narastao je sa 591 milijun kuna na 3.131 milijuna kuna, ili gotovo je pet puta viši. No 1994. dio Hrvatske još je bio okupiran. Rast prihoda trebalo bi umanjiti i za inflaciju u proteklih deset godina, te povesti računa o promjenama poreznih stopa. Tek manji dio rasta prihoda od poreza na dobit može se pripisati i stvarnome rastu dobiti u hrvatskom gospodarstvu, osobito bankarstvu.

Rezultatima hrvatske privrede u 2005. godini. U to doba godine FINA objavljuje zbirne rezultate poslovanja tvrtki u prethodnoj godini. Za 2003. godinu ukupno iskazana dobit bila je 22,5, a u 2004. došlo se do 26,6 milijardi kuna. Stručnjaci procjenjuju da bi splet poreznih, knjigovodstvenih i tečajnih razloga mogao prvidno napuhati dobit za poslovnu 2005. godinu, možda i do 35 milijardi kuna, a da pritom stvarna uspješnost poslovanja tvrtki u Hrvatskoj tijekom ove godine bude znatno manja.

S obzirom na to da se ti zbirni podaci temelje na izvješćima za statistiku, a ne za poreznike, knjigovode su mnogo šire ruke u iskazivanju dobiti nego kad to rade u poreznim bilancama, nakon kojih slijedi i obveza plaćanja poreza na dobit. Zato su analize podataka o prihodima od poreza na dobit mnogo pouzdanije.

Prema podacima Ministarstva financija plan za 2005. godinu je 3,48 milijardi kuna prihoda od poreza na dobit. A u prvih šest mjeseci ove godine prihod od tog poreza je 2,29 milijardi kuna, ili 65,75 posto od plana. Iskazani višak u ovom slučaju nije rezultat uspješnijeg poslovanja. Većim ga dijelom treba pripisati tome da se predujmovi poreza na dobit do kraja travnja uplaćuju po starome, a od svibnja prema novom razrezu te da se do kraja travnja uplaćuju razlike po godišnjim prijavama poreza na dobit za prethodnu godinu.

Ukidanje jednokratnih otpisa dugotrajne imovine, smanjenje stope amortizacije i tečaj kune u odnosu na euro nižeg lani stvorit će privid veće knjigovodstvene dobiti. Ukidanje jednokratnih otpisa dugotrajne imovine, smanjenje stope amortizacije i tečaj kune u odnosu na euro nižeg lani stvorit će privid veće knjigovodstvene dobiti odnosu na prethodnu poreznog godinu bit će znatno veća od dobiti iskazane ranijih poreznih godina. U razdoblju od 2001. do 2004. godine poduzeća su plaćanje poreza na dobit odgadala povećanim iskazivanjem troškova amortizacije, osobito tzv. jednokratnim otpisima dugotrajne imovine. Sada te odgode stižu na naplatu.

Od 1. siječnja 2005. godine, međutim, dodatno je ukinuta mogućnost jednokratnih otpisa dugotrajne imovine. Smanjene su i neke stope amortizacije, primjerice, za osobna vozila sa 50 na 40 posto. Ove godine je i tečaj kune u odnosu na euro nižeg lani u isto doba godine, što će dovesti do pozitivnih tečajnih razlika i knjigovodstvenog iskazivanja veće dobiti poduzeća.

Ovogodišnjem nerealnom napuhavanju dobiti pridonijeti će i dvi je samo na prvi pogled nepovezane činjenice. Naš se porezni sustav (pre)često mijenja, i drugo, dobit nikad dosad nije bila rasterećenja manjim porezom. Zbog dosad najmanjeg poreznog opterećenja dobiti, a u strahu da se to ubrzo ne promijeni na lošije, poduzetnici su najpametnije sva odgađanja iz razdoblja od 2001. do 2004. prijaviti kao dospjelu dobit u 2005.

Zbog dosad najmanjeg poreznog opterećenja dobiti, a u strahu da se to ubrzo ne promijeni na lošije, poduzetnici su najpametnije sva odgađanja iz razdoblja od 2001. do 2004. ove godine prijaviti kao svoju dospjelu dobit.

U tom će slučaju platiti samo porez na dobit prema stopi 20 posto, umjesto 2004. i ranijih godina ukupno prema stopi od najmanje 32 posto, jer je ukinut porez na dividende. Tako će ove godine doprjeti na naplatu poreza zapravo ranije ostvarena dobit.

Sadašnji Zakon o porezu na dobit poznaje iste metode odgađanja plaćanja poreza kao i stari, ali je razina odgode bitno manja, odnosno bitno je smanjen stupanj poreznog kreditiranja. I dalje se zakonito može odgadati plaćanje poreza putem troška amortizacije. Odgoda plaćanja poreza moguća je i priznavanjem rashoda na osnovi vrijednosnih usklađenja (naplaćena potraživanja) i priznavanja rashoda na osnovi rezerviranja za neke rizike (otklanjanje nedostataka u zajamčenim rokovima, za utužene iznose, za otpremnine i sl.).

Ivan Idžošić, savjetnik u časopisu RIF, o jednokratnim otpisima dugotrajne imovine kaže: “Amortizacija u svrhu odgode plaćanja poreza je, u pravilu, znatno veća od one koja bi se utvrdila prema ekonomskim načelima. I sve dok porezni propisi dopuštaju veći trošak u početnim godinama nego što bi ga poduzetnici sami utvrdili na osnovi ekonomskih načela, odgađat će se plaćanje poreza.”

Ranijim su propisima razlike između niže ekonomske i porezne maksimalno veće amortizacije bile znatno veće, osobito na osnovi mogućnosti jednokratnih otpisivanja opreme i građevina, ili otpisa sredstava u funkciji istraživanja i razvoja. Amortizacijske stope bile su propisane posebnim pravilnikom o dodatnim, djelomičnim ili potpunim otpisima dugotrajne imovine. Umjesto 1. siječnja 2005. ukinutih mogućnosti jednokratnih otpisa, propisane su mogućnosti udvostručenja amortizacijskih stopa. Zbog toga je ukinut i posebni pravilnik o određivanju amortizacijskih stopa, pa je sada sve propisano u čl. 12. važećeg Zakona o porezu na dobit.

Rast prihoda od poreza na dohodak, kao veći uspjeh hrvatskoga gospodarstva, pokušali su (is)koristiti i raniji premijeri. Tako je u svibnju 1998. tadašnji premijer Zlatko Mateša, na zastupničko pitanje postavljeno što Vlada kani poduzeti radi rješavanja gospodarskih problema, lakonski odgovorio da je prema podacima Ministarstva financija stanje u gospodarstvu mnogo bolje od onoga kakvo se predstavlja javnosti. Prema tim podacima, rekao je tada Mateša, prihodi od poreza na dobit su u prvom tromjesečju 1998. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine porasli 21 posto. Zaboravio je pripomenuti da je u tom razdoblju stopa poreza na dobit bila povećana sa 25 na 35 posto, što je značilo da povećani prihodi od tog poreza nisu značili u cijelosti i doista veću ostvarenu dobit, nego samo naplatu znatno uvećanog poreza.

Kad se iz Matešinih vremena vratimo u sadašnjost i pokušamo li osmisliť savjet poduzetnicima, preporučili bismo im da ‘očiste’ svoje bilance od svih ranijih odgađanja, osobito jednokratnih otpisa dugotrajne imovine, jer nikad dosad porezno opterećenje dobiti nije bilo manje. A pitanje je koliko dugo će takvo i ostati.

O realnom potencijalu dobiti cjelokupnoga hrvatskog gospodarstva najbolje govori to da prihodi od poreza na dobit čine jedva 3 do 5 posto ukupnih poreznih prihoda. Najizdašniji su PDV, porez na dohodak i trošarine. Zanimljivo je da prihod od poreza na dobit iznosi tek četvrtinu namjenskog poreza za javno zdravstvo.