Home / Financije / Novima je okvir proračuna tijesan, starima preširok

Novima je okvir proračuna tijesan, starima preširok

Do kraja godine trebao bi biti donesen novi proračun EU, a dogovor još nije ni na vidiku. Sporna su izdvajanja za razvoj novih članica, poljoprivredne subvencije, britanski rabat.

Ako bi prijedlog Financijske perspektive Europske unije za razdoblje od 2007. do 2013. trebao biti usvojen do kraja godine, pregovori zasad teku vrlo teško. Upravo ovih dana Vijeće ministara EU pretresa najspornije točke dugoročnoga financijskog plana. Britansko predsjedništvo Europske unije planira novo kresanje sporog prijedloga dugoročnog proračunskog okvira za razdoblje od 2007. do 2013., koje bi trebalo pogoditi ponajprije strukturalne fondove, namijenjene siromašnim regijama Istočne Europe. Britanski premijer Tony Blair izjavio je pak kako bi se Britanija mogla odreći 12 do 15 posto svog rabata (koji iznosi 5,6 milijardi eura), ali zauzvrat traži 10-postotno smanjenje iznosa za razvoj novih članica EU u razdoblju na koje se odnosi financijska perspektiva. Taj prijedlog trebao bi ići na ruku ponajprije nečim platišima u europski proračun, poput Švedske i Nizozemske, koje zahtijevaju smanjenje doprinosa. No britanski prijedlog pretpostavlja dogovor o reformi zajedničke poljoprivredne politike. Tome se pak značajno protivi Francuska, koja iz zajedničkog proračuna dobiva najviše novca na ime poljoprivrednih subvencija.

Predloženi prioriteti Europske komisije u proračunu 2007. – 2013. uključuju održivi razvoj, zaštitu interesa građana i EU kao globalnog partnera. Održivi razvoj podrazumijeva osiguranje većeg rasta i više radnih mjesta putem rasta i konkurentnosti pojedinaca i tvrtki, kohezije među državama članicama i regijama Unije, te očuvanje prirodnih resursa. Zaštita interesa građana uključuje zajamčena prava i dužnosti putem stvaranja područja slobode, pravde i sigurnosti, promicanje kulturne raznolikosti te omogućavanje pristupa robi i uslugama zajedničkom tržištu Unije. EU kao globalni partner nastoji ojačati ulogu Unije unaprijeđenom politikom prema susjedstvu, suradnjom sa zemljama u razvoju, te osiguranjem strateške suradnje i sigurnosti civila u svijetu.

S druge strane, Europska komisija je prošloga tjedna priopćila da svako smanjenje dugoročnog proračuna Europske unije ne bi smjelo najviše opteretiti najsiromašnije zemlje članice. Naravno, većina novih članica također odbija britanski prijedlog. Ipak, očekuje se da će službeni London predložiti smanjenje proračuna sa 871 milijardu eura, koliko je predložilo prethodno luksembursko predsjedništvo, na oko 846 milijardi eura. Razlika bi se ostvarila smanjenjem regionalne pomoći novim zemljama članicama.

Najprije dogovor o prioritetima je ključan. Blair želi postići dogovor o strateškim gospodarskim pitanjima koja mu će EU, poput zaostajanja gospodarskog rasta. Lakše ćemo postići sporazum o budžetu uspješno li se složiti oko gospodarskog usmjerenja, oko novih prioriteta – rekao je Blair nedavno pred eurozastupnicima, naglasivši kako postoji šest novih ‘prioritetnih domena’ EU. Najvažnija područja bila bi, prema Blairu, razvoj i istraživanje, potom inovacije, zajednička energetska politika, poboljšanje sveučilišnog sektora, rješavanje problema imigracije te usvajanje fonda za prilagodbu globalizaciji.

Višegodišnje financijsko planiranje u Europskoj uniji seže još u 1988. godinu. To se pokazalo izuzetno korisnim zbog veće financijske kontrole i višegodišnjeg trajanja projekata koji se financiraju iz proračuna. Financijskom perspektivom utvrđuju se tzv. godišnji proračunski plafoni – najveći mogući iznosi koje su države članice spremne staviti na raspolaganje za financiranje pojedinih politika EU u godinu danu. Time se strateške ciljeve EU u tom razdoblju stavlja u financijski okvir. O konkretnim godišnjim izdacima unutar graniča utvrđenih za razdoblje od šest godina odlučuje se svake godine. Trenutačno je na snazi četvrta financijska perspektiva (2000. – 2006.), utvrđena u svibnju 1999. u Berlinu prema dokumentu Agenda 2000. Dogovori oko iduće perspektive (2007. – 2013.) počeli su još potraj 2003.

Pokazalo se da je ovaj put donošenje jednoglasne odluke vrlo složeno kako zbog većeg broja članica EU koje će se morati usuglasiti, tako još i više zbog sukobljenih interesa starih i novih članica. Dok novi članice žele ostvariti što veća primanja iz proračuna EU, neke od starih članica već su se izjasnile protiv rasta proračuna iznad 1 posto BDP-a EU-15. Taj zahtjev neto-davatelji opravdavaju strahom da će zbog dodatnih proračunskih opterećenja morati kršiti pravila o fiskalnoj stabilnosti EU.

Najviše je nesuglasica ipak u vezi s reformom zajedničke poljoprivredne politike i strukturne politike. Utjecaj reforme navedenih politika na proračunske mogućnosti Unije bit će značajan budući da one zajedno čine oko 80 posto proračuna EU. Tu je i reforma financijskog sustava EU koja radi jačanja proračunske discipline predlaže reformu računovodstva i revizije te uklanjanje razlike između obveznih i neobveznih rashoda EU. Nisu nevažni ni pregovori s Bugarskom i Rumunjskom, koje bi mogle postati članicama 2007. godine, odnosno prve godine nove financijske perspektive.

Što se financijskog sadržaja tiče, Europska komisija predlaže znatno povećanje sredstava usmjerenih na istraživanje i obrazovanje, transeuropske infrastrukturne mreže, zaštitu interesa građana te aktivnosti prema trećim zemljama. Prijedlog se temelji na preusmjerenju sredstava unutar proračuna i većem ukupnom proračunu EU. Predlaže se da se sredstva za plaćanje povećaju (za 28 milijardi u 2013. u odnosu na 2006.), preusmjere s poljoprivrednih izdataka na sredstva kojima se potiču kohezija, rast, konkurentnost, suradnja u pravosuđu, uloga EU u svijetu i administrativni troškovi povećanog broja članica.

S obzirom na inzistiranje nekih država da zajednički proračun ne prijede granicu od 1 posto BDP-a Unije, prijedlogu EK o prosječnim godišnjim izdacima sredstava za plaćanja u iznosu od 1,14 posto BDP-a proširene EU te 1,22 posto za izdvojena sredstva predstoji zahtjevna rasprava.

Gdje je Hrvatska u proračunu EU? Status kandidata Hrvatskoj je, u financijskom smislu, značio prelazak iz proračunske glave 4. (vanjski odnosi) u glavu 7. (pretpristupna pomoć). Ta su sredstva, namijenjena državama sa statusom kandidata (Cipar, Malta, Turska i 10 zemalja Švedske i Istočne Europe), u 2004. godini iznosila 3.386 milijuna eura. Zbog složene tehnike korištenja pretpristupne pomoći može se dogoditi da Hrvatskoj ta sredstva ne budu dostupna do početka 2007. godine.