Četdesetogodišnji Peter Wuffli, predsjednik Uprave UBS banke ne bi se mogao nazvati tipičnim bankarom. Na čelu je UBS-a od prosinca 2001. godine, a o njegovoj moći dovoljno govori podatak da upravlja aktivom banke veće od francuskog BDP-a.
Ovaj jednostavni Švicarac, čija je omiljena relaksacija opera i čitanje latinoameričke literature, na čelo UBS-a nije došao baš u idealnom trenutku. Godine 2000. zbog lošeg su upravljanja bankom štediše iz nje iznijele imovine u vrijednosti fantastičnih 53 milijarde dolara. Tih je godina UBS bio praktički nepoznat na američkom tržištu. No otkad je Wuffli preuzeo kormilo, stvari su se za najjaču švicarsku banku počele odvijati nabolje.
Dovoljno je iznijeti nekoliko podataka. Nekih 971 milijarda dolara teške aktive uz gotovo 1,8 trilijuna dolara investiranog.
Kako je rasla Union Bank of Switzerland: 1995. – SBC preuzima londonsku investicijsku banku Wartburg za 1,56 milijardi dolara; 1997. – spajanje SBC-a i Union Bank of Switzerland čime nastaje UBS; 1999. – UBS preuzima londonski Global Asset Management za 575 milijuna dolara; 2000. – UBS preuzima američki PaineWebber za 12,5 milijardi dolara; 2004. – UBS preuzima Charles Schwab SoundView Capital za 250 milijuna dolara; 2004. – UBS preuzima njemački Sauerborn Trust za 160 milijuna dolara.
Uz Petera Wufflija njegov je direktor financija Clive Standish na konferenciji za tisak na kojoj su novinarima prezentirali rezultate poslovanja u 2004. godini. UBS je prije dvije godine morao platiti 100 milijuna američkih dolara kazne jer je zloupotrijebio dolarske depozite što ih je u toj banci pohranila američka središnja banka Fed, angažiravši ih u poslovima s tadašnjom SR Jugoslavijom, Kubom, Libijom i Iranom.
Švicarske su banke i dalje među najsigurnijim svjetskim bankama. One su i jedan od najjačih razloga zbog kojega Švicarci ne žele u Europsku uniju. Neulaskom u Uniju, banke u Bernu, primjerice, ne podliježu europskim standardima u borbi protiv pranja novca. Iako je Švicarska formalno prisutna na svim međunarodnim konferencijama o pranju novca, Europska je komisija nedavno upozorila da Bern nije dovoljno kooperativan u borbi protiv te društvene bolje. Bez iskaznice EU, međutim, švicarski bankari nisu obvezni ukinuti bankovnu tajnu. Javna je tajna da je upravo Švicarska najsigurnije mjesto za čuvanje novca sumnjiva podrijetla. O tome najbolje svjedoči i afera o židovskom zlatu koje su nacisti tijekom holokausta pohranili na tajnim švicarskim računima. Procjenjuje se da je u tamošnjim bankama pohranjeno oko 40 posto privatnoga svjetskog blaga.
Švicarska Vlada u listopadu 2002. usvojila je prijedlog zakona kojim se povećava zaštita štedišta u slučaju propasti banaka. Tim prijedlogom omogućeno je klijentima da u slučaju propasti banke mogu povući 5.000 švicarskih francaka sa svojih računa, čak i prije zaposlenika ili kreditora banke, objavilo je švicarsko Ministarstvo financija. Jednom kad započne proces službene likvidacije banke, klijentima će biti zajamčen povrat pojedinačnih uštedevina do maksimalno 30 tisuća francaka. To jamstvo primjenjivat će se na sve račune, a ne samo štede, kao što je danas slučaj. Ukupni iznos za povrat štedišta limitiran će se na četiri milijarde francaka, prema sadašnjih samo milijardu. Sve švicarske banke morat će imati rezervu novca za povrat zajamčenog iznosa uštedevina. Zasad, većina banaka izdvaja novac za te rezerve na dobrovoljnoj bazi.