Page 2
lantan prema IPK Ratarstvo-stočarstvo. Posljednjih godina što sanacija, što diskont staja- li su državni proračun oko 500 milijuna kuna.
Radnici su, da bi postali dioni- čari, morali platiti samo 9,5 milijuna kuna na kredit od pet godina. Ugovor s HFP-om prije godinu dana, 17. prosinca 2004., potpisalo je društvo Novi agrar, a članovi Uprave Željko Kržek, Vlasta Šarčević i Feliks Freitag morali su u roku od 30 dana udjele prenijeti na radnike po cijeni iz ugovora. To je, međutim, učinjeno tek 11. lipnja ove godine, ali po cijeni koja je bila viša za tri milijuna. Skupština dioničara do danas nije održana.
Ugovor ponuđen radnicima za otkup udjela otvorio je nova pitanja. Radnicima se, naime, postavlja uvjet da upravljačka prava u potpunosti prenesu na Novi agrar d.o.o. U praksi to izgleda ovako. Novi agrar d.o.o., društvo bez zaposlenih i kapitala, postao je vlasnik IPK Ratarstvo-stočarstvo pa prema vlasničkom pravu imenuje upravu i nadzorni odbor privatiziranog dijela IPK Osijek. To je obavljeno pa se spomenuta trojka strateški raspoređuje: Kržek i Vlasta Šarčević u upravu, a u nadzorni odbor odlazi Freitag. Freitag je dugogodišnji povjerenik sindikata PPDIV, čiji funkcionalor Orešković preko Glasa Slavonije obećava med i mljeko. U razgortanje prašine osim svojih Oreškovića u mače i državne ruke jer je u ESOP privatizaciji sindikat partner države pa ne smije činiti ono što papadiv upravo čini – ne igra prema pravilima.
Sve do prije nekoliko dana činilo se da će posao proći bez potre- sa. Tročlana uprava Novog agrara lošim je poslovanjem IPK Ratarstvo-stočarstvo uvučla u du- gove prema Žitu, a Žito je trebalo kupiti radničke udjele pa bi oko 18.000 hektara zemlje prešlo u ruke Marka Pipunića. Tako bi i bilo da se odjednom u priči nije pojavio Slavonsko-baranjski sindikat, jedini na ovom području koji se ne oslanja na zagrebačke središnjice, i počeo postavljati nezgodna pitanja. Taj sindikat u IPK Ratarstvo-stočarstvo postoji tek dva mjeseca, a utemeljio ga je bivši papadivov povjerenik Ivica Bajhardt jer u vlastitom sindikatu nije dobio podršku
Marko Pipunić, vlasnik Žita
da se igre otkriju i radnici-dioničari uvjere da ne prodaju udjele jer će vrlo brzo njihova vrijednost vrtoglavo rasti.
Tajni igrači – banke
PPDIV u Slavoniji, čuje se u sindikalnim kuloarima, uživa ugled radničkog udruženja koje je sklonije novohrvatskim kapitalistima nego radnicima. Od dvadesetak tisuća članova tri su četvrtine zaposlene u Konzu- mu pa je, tvrdi se, upravo papadiv odigrao važnu ulogu u Todo- rićevu preuzimanju Belja. Možda Slavonsko-baranjski sindikat nema krivo kada tvrdi da su igrali za Žito i Marka Pipunića. Iako je, nema sumnje, za malo godina stvorio mnogo, za Markom Pipunićem ne vuku se, barem ne javno, repovi pretvorbenog prevaranta. Njegovo Žito okupilo je velik broj stručnjaka, respektabilna je tvrtka u poljoprivrednoj proizvodnji pa se uz pomoć trgovine na ljestvici uspješnog poslovanja u Hrvatskoj nalazi na 53. mjestu.
