Kako su jeli stari plemenitaši

Možete u Bežancu pojesti štrukle i puricu s mlincima, ali i probati neki manje poznati specijalitet, poput juhe od kopriva i kiselice ili divljači s poljskim travama.

Posjet Zagarju uvijek vodi nezaobilaznoj destinaciji, mjestu Valentinovu i dvorcu Bežanec u vlasništvu Siniše Križanca. Ugodno zeleno okruženje, romantični ambijent starog zdanja iz 17. stoljeća te bogata kuhinja i vinoteka razlozi su zbog kojih je dvorac prepoznat kao privlačno mjesto za brojne poslovne i privatne sastanke, daleko od gradskih vreva i svakodnevne žurbe.

Jelovnik koji se nudi u dvorcu Bežanec može se nazvati internacionalnim, ali Siniša Križanec, predsjednik Udruge hrvatskih vlasnika restorana i predsjednik Core Diplomatiquea, bavi se pročuvanjem autohtone hrvatske kuhinje i stare recepte prilagodava modernijim okusima.

• Ponukani našom autohtonom naivnom umjetnošću, svako je jelo pokušavamo stilizirati u tom ozračju poštujući uz to nutricionistička načela očuvanja zdravih sastojaka namirnica i sezonske promjene zbog najboljeg izbora svježih namirnica – kaže Križanec. Ovdje posjetitelje uvijek iznenadi neko novo, maštovito jelo, nešto čemu se nisu nadali – poput juhe od kopriva i kiselice, divljači s poljskim travama, mesa u raznim umacima, palačinki sa sezonskim voćem, rakije s medom.

Hrvatsko Zagorje svakodnevno ima na jelovniku tradicionalna jela, poput štrukla, gibanice, purice s mlincima i kopuna s kestenima, ali nudi i specijalitete pronađene između korica dugo neotvarane dvorske kuharice, a upravo su tu riznicu okusa iskoristili u svojoj ponudi u dvorcu Bežanec. Vinoteka s 500 različitih vrsta vina kraljevski nadopunjuje plemićku gastronomsku ponudu.

Bordoška bačvarija Sylvain kupila je za 37.700 eura stablo hrasta posadanog 1669. godine. Predviđa se da će stablo visoko 40 metara iz debela opsega 4,6 metara dati 60 tradicionalnih bordoških bačvica obujma 225 litara. Prosječna cijena ovakve bačvice od francuskoga hrasta, koja se diljem svijeta naziva barrique, iznosi približno 700 eura, pa je i bačvariji dobitak zajamčen. Uostalom, narudžbe za bačvice već stižu, iako će stablo biti posjećeno tek početkom sljedeće godine.

Barrique je inače oznaka da je vino sazrijevalo u novoj maloj hrastovoj bačvi koja mu daje posebne arome, a najčešća i najprepoznatljivija koju vino ‘povuče’ iz dužica bačvice je aroma vanilije. Danas gotovo sva svjetska glasovita crna vina trebaju odležati u barrique, a sve se više koristi i za bijela vina. Među hrvatskim vinima crna vina barikiraju mnogi, a od bijelih je već slavno Venje, Ivana Enjingija koje odležava 18 mjeseci u barriqueu. Osim toga Krauthaker, Korak, Tomac, Šember, Jarec i Đakovačka vina u barriqueu proizvode chardonnayje i sauvignon posebnom tehnologijom njege na kvascima.

Vlado Krauthaker provodi čak i posebno istraživanje o tome koliko su posebne arome bačvica izrađenih od hrastova s različitih geografskih položaja. A posebne bi arome trebao osigurati i hrast Luja XIV. jer polagani rast stabla i njegova visina, drvetu od kojega će biti izrađene bačvice pružaju dodatnu kvalitetu. Ovaj francuski stari hrast posljednji je iz šume u mjestu Tronçais, u središnjoj Francuskoj, koja je zasađena kako bi se osigurala grada za ratne brodove. Najveći dio šume posjećen je 1984. godine.

Inače, vinari često na etiketi ističu da grožđe od kojega je vino napravljeno potječe iz starog vinograda. A za nekoliko će se godina, eto, francuski vinari moći pohvaliti i da im je vino sazrijevalo u bačvama od hrasta starog više od 330 godina.