Nije lako uložiti novac u Hrvatsku

Teško mi je pozvati Talijane da ulažu u Hrvatsku kad znam da će se, bez obzira na detaljno razrađen plan inicijative, naći u milijunima nepredviđenih problema, kaže de Bortoli.

Ako talijansko-hrvatski vanjskotrgovinski odnosi u posljednje vrijeme pokazuju pozitivne rezultate, bez obzira na planirane investicije, talijanski stručnjaci još su uvijek skeptični prema hrvatskim zakonima i čekaju što će se na našem terenu u budućnosti događati. To se najviše osjeća na području turizma, na kojem već neko vrijeme traje borba za osvajanje najboljih dijelova kolača, no izgleda da Talijani čekaju Hrvate da srede svoje zakonodavstvo i odnose unutar države kako bi ozbiljno počeli ulagati u veće turističke projekte.

Najveći inicijator talijansko-hrvatskih gospodarskih projekata je Talijanski institut za vanjsku trgovinu, koji je u utorak organizirao bilaterarni susret hrvatskih i talijanskih gospodarstvenika, na koji se odazvala 21 talijanska i 40-ak hrvatskih tvrtki zainteresiranih za partnersku suradnju u području opremanja hotelijersko-turističkih i ugostiteljskih objekata.

Osim lokalnih i regionalnih projekata koje Hrvati potpisuju s Talijanima, većih investicijskih projekata u Hrvatskoj nema. Nije lako uložiti novac u Hrvatsku. Ne želim se miješati u politiku vaše zemlje, no znam da Hrvatska mora sačuvati ono što joj je Bogom dano: prirodne i ekološke vrijednosti, nad kojima nitko u Hrvatskoj trenutačno nema kontrolu. Najbolji je primjer toga taj što još uvijek ne postoji kvalitetan sustav pročišćavanja vode, već se sve otpadne tvari slijevaju direktno u more – smatra talijanski stručnjak za turizam koji surađuje s Ministarstvom turizma, prometa i veza te s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva, Valentino de Bortoli.

Prema njegovom mišljenju, turizam je trenutačno najvrednija ekonomska svjetska grana, koja je pretekla i naftu, a Hrvatska bi, kako kaže, u tome mogla biti lider. Za to su, međutim, potrebna jasna pravila, jer poduzetnik koji ulaže toliko kapitala mora biti siguran da je njegova investicija sigurna i isplativa.

Nije mi lako pozvati Talijane da ulažu u Hrvatsku kad znam da će se, bez obzira na detaljno razrađen plan inicijative, naći u milijunima nepredviđenih problema. Kao što od Talijana zahtijevam da, kada dođu u Hrvatsku, poštuju njezine zakone, narod i okoliš, tako od Hrvata očekujem da stojte iza svojih riječi i zakona – istaknuo je Bortoli i ujedno najavio suradnju talijanske i hrvatske Nacionalne udruge malih obiteljskih hotela, čija bi realizacija projekta trebala započeti početkom godine, a u koji je talijanska vlada uložila 300 tisuća eura.

Ono što Talijani najviše zamjeraju Hrvatskoj jest nesrazmjera u namjerama Vlade i lokalne samouprave u Hrvatskoj. Hrvatska je zemlja u tranziciji pa se stoga u više segmenta javljaju teškoće za talijanske investitore. Iako je investicijska klima vrlo povoljna, osnovne primjedbe talijanskih ulagača odnose se na sporost birokracije. Središnja vlast u ovom trenutku, na žalost, nema nikakav utjecaj na lokalnu samoupravu. Trebalo bi u svakom slučaju ubrzati potrebno vrijeme za pokretanje jedne djelatnosti i upis u zemljišne knjige. Približavanje Hrvatske EU zahtijevat će brojne zakonske izmjene radi prilagodbe lokalnog zakonodavstva europskim standardima, što će ujedno omogućiti jednostavnije i povoljnije investiranje u Hrvatskoj – istaknuo je direktor Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu Maurizio Bocchini.

Kao negativan primjer Bocchini je naveo inicijativu talijanskog ulagača Grupo Gava, koji je u Milanu na Braću izgradio turističko naselje i već pet mjeseci čeka da se u naselju, na njegovu financijsku inicijativu, uvede pitka voda. Bortoli je podsjetio i na projekt Inrose, kojim je Italija kroz EU investirala milijun i 800 tisuća eura za razvoj prometnih veza u Hrvatskoj i internacionalnog oglašavanja. Jedna od aktualnih ideja talijanskih tvrtki jest da se na dubrovačkim povijesnim područjima sagrade elitni hoteli s pet zvjezdica, u suradnji s EU. Talijanski stručnjaci vole se hvaliti nekim inicijativama poput one bivšeg supruga Ivane Trump Riccarda Mazzucchelija, koji na Hvaru kani otvoriti elitni pansionski resort sa svega šest soba, u kojemu će tjedan dana boravka stajati 25 tisuća eura i u kojemu će boraviti samo elitna eminentna imena. No, ideja odlična, inicijativa nikakva. Mazzuccheli je dobio koncesiju za zemljište veličine 600 tisuća kvadratnih metara, na kojima se do sada ništa nije počelo graditi. No Mazzucchelli je u domaćim medijima jasno dao do znanja da je najveća pogreška Hrvata ta što se odupiru stranim investitorima.

No, De Bortoli ipak tvrdi da bogati Talijani koji imaju investitorške ambicije u Hrvatskoj, u promociju naše zemlje na stranicama svjetskih medija troše više novca nego što to omogućuje budžet Ministarstva turizma.

Italija je tradicionalno isporučivala proizvode široke potrošnje. Talijanski proizvodi su dobro poznati i prihvaćeni na tržištu i imaju dobar imidž. U očima hrvatskog potrošača ‘made in Italy’ se najčešće poistovjećuje s proizvodima široke potrošnje i to ponajprije s onima vezanim uz modu i dizajn odjeće, obuće, namještaja, keramike. Međutim, u posljednjih nekoliko godina vidljiva je promjena u tendencijama te se trgovinski okvir donekle izmijenio i postao daleko raznovrsniji, naročito u svjetlu veće industrijalizacije zemlje. Talijanska je oprema najzastupljenija u sektoru obrade drva i plastične, poljoprivrednim strojevima, strojevima za prehrambenu industriju i pakiranja.

Interes talijanskih investitora za hrvatsko tržište iznimno je naraštao nakon potpisivanja Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske Europskoj Uniji. Italija je u Hrvatskoj još uvijek najprisutnija u bankarskom sektoru, koji uključuje 50 posto talijanskih investicija, a među najunosnijim su UniCreditu Italiano koji ‘drži’ Zagrebačku banku i Banca Intesa, koja je investirala u Privrednu banku. Ostala ulaganja mogu se podijeliti u tri sektora – turizam, drvnu i tekstilnu industriju. Podaci Hrvatske narodne banke pokazuju da je u prva dva tromjesečja 2005. godine Italija treći po veličini investitor u Hrvatskoj, nakon Mađarske i Austrije. De Bortoli pak smatra da nitko zapravo ne zna koliko Talijani ulažu u Hrvatsku, s obzirom na to da se svi projekti dogovaraju i realiziraju regionalno te da ni talijanska vlada nema uvid u sve sadašnje i buduće investicije na hrvatskim prostorima.