Home / Financije / TEMA TJEDNA

TEMA TJEDNA

Spremni za manji profit i bolji život

S partnerom se na kraju poslovne godine dijeli dobit, ali s njim se cijele godine dijele obveze, odgovornost, rizik i stres. U takvom odnosu ni nekoliko bezbrižnih putovanja tijekom godine ne predstavlja nedostizan san jer na radnome mjestu ostaje dežurni partner.

Piše: Matilda Bačelić \ne-mail: [email protected] \nFoto: Dražen Lapić

Partnerstvo u biznisu isto je što i brak – teza je poslovnih partnera Gorana Tudora i Mirka Žužića, koji su kroz dugogodišnje partnerstvo u tvrtki Viza-MG uspješno premostili sve zamke partnerskog odnosa i osjetili sve njegove prednosti. Osnovni je uvjet, kažu, isti u partnerstvu i braku – neograničeno povjerenje i visok stupanj tolerancije.

Iako se tako najčešće nalaze u ‘dvostrukom’ braku, kod kuće i na poslu, u partnerstvu ulaže poduzetnici kojima je, kad je u pitanju posao, kvaliteta života visoko na listi prioriteta. Oni maksimiziranje profita ne smatraju jedinom svrhom poslovanja. Jer kao što s partnerom na kraju poslovne godine dijele dobit, tijekom cijele godine s njime dijele obveze, odgovornost, rizik i stres. U takvom odnosu ni nekoliko bezbrižnih putovanja tijekom godine ne predstavlja nedostizan san jer na radnome mjestu ostaje dežurni partner.

U partnerstvima fizičkih osoba udružuju se ne samo kapital nego i znanje, iskustvo i rad.

Page 2

kapital nego i znanje, iskustvo i rad. U tu vrstu partnerstava ulaze poduzetnici koji imaju neku ideju i zajednički cilj, ali najčešće nemaju dovoljno novca za realizaciju ideje ili jednostavno preferiraju manji rizik naspram većeg profita.

Rizična prijateljstva i brakovi

Mnogo su složenija i dinamičnija od onih u kojima partneri ulažu samo kapital, no istodobno u sebi kriju velike zamke. Velik postotak partnerstava u kojima je rad udružen ne uspije, a pritom vrlo često i tvrtka, zbog koje su partneri kre- nuli u zajedničku pustolovinu, propadne baš kao i njihov poslovni i prijateljski odnos.

Teoretska zlatna pravila kažu da bi u idealnom partnerstvu bilo poželjno da svaki partner bude jači u nekom području, odnosno da posjeduje vještine koje drugi partner nema, jer na taj način partnerstvo ima veće izglede a vjerojatno i manje troškove. Heterogenost znanja, vještina i osobina, uostalom, važan je sastojak svakog uspješnog tima. A svako partnerstvo treba promatrati kao – tim. Ili će tim uspjeti ili neće.

Stručnjaci smatraju da je mnogo rizičnije kad u partnerstvu ulaze prijatelji i bračni partneri. S druge strane, preporuča se da u partnerstvo ulaze osobe koje veže dobro radno iskustvo, koje imaju sličnu životnu filozofiju, sličan uskup i vrijednosti te kompatibilne ciljeve i način rada.

Cilj partnerstva, kao i samo- stalnog biznisa, jest osiguranje rasta i razvoja stvorene tvrtke. Iako neka pravila za uspješno partnerstvo postoje, praksa pokazuje da u vrtlogu biznisa nema instant recepta za uspjeh.

  • Uvjetima koji su osnova

Page 3

TEMA TJEDNA\n\nGoran Tudor i Mirko Žužić (Viza-MG d.o.o.)\n\nNema uspjeha bez otvorenog razgovora\n\nCilj koji su 1993. postavili pred sebe pri stupanju u partnerstvo bio je u roku od pet godina podići tvrtku koja će postati tržišni lider u svojoj branši. Danas Viza-MG drži više od 50 posto tržišta ‘malih’ turističkih publikacija kao što su turistički vodiči, autokarte i razglednice te ostvaruje godišnji prihod od oko 4,5 milijuna kuna.\n\nZajedničke obaveze, osobni interes\nObojica imaju iskustva sa samostalnim biznisom. Tudor je autor i stručnjak za razvoj menadžmenta te danas paralelno rukovodi tvrtkom MEP Consult koja se bavi poslovnim nakladištvom, dok je Žužić politički angažiran kao član HNS-a (trenutačno je član Središnjeg odbora i obnaša dužnost člana Poglavarstva Zagrebačke županije zaduženog za zdravstvo). Tudor je prije toga dugo godina bio na rukovodećim pozicijama u Končaru, a Žužić u Dalekovođu. U ovom slučaju uz obveze vezane uz zajedničku tvrtku partneri moraju pomiriti i uskladiti obveze na razini ostalih interesa, obitelji itd. Kako? – Razgovorom i dogovorom – otkriva Tudor.\n\nPravilo: svaka dilema na stol!\nGotovo 70 posto osobina dijele, kažu, no Žužić je ipak dinamičniji, više orijentiran prema novostima, dok je Tudor organiziraniji i skloniji analitičkom promišljanju. – Tako smo uredili i operativno poslovanje, on je zadužen za poslovanje prema ‘van’, a ja prema ‘unutra’ – kaže Tudor.\n\nTajna je njihova uspjeha u tome što su krenuli drukčijim pristupom, koji podrazumijeva potpuno otvoreni razgovor o svemu – o osobnim afinitetima i ciljevima, o onome što im smeta itd. – Najvažnije je pravilo to da, ako osjetiš bilo kakvu dilemu ili nezadovoljstvo, imaš obvezu staviti ih na stol – kaže Tudor.\n\n—\n\nMarijan Bušić i Zlatko Penavić (Potomac d.o.o.)\n\nTko je u nečemu bolji, o tome i odlučuje\n\nVjerujući u tržišnu i marketinšku vrijednost kravate, Marijan Bušić i Zlatko Penavić osnovali su 1990. tvrtku Potomac. Ideja je mnogo starija, jer je još za vrijeme studija filozofije i sociologije početkom sedamdesetih Bušić došao na zamisao o kravati kao autentičnom mediju koji će predstavljati Hrvatsku u svijetu. No, za realizaciju ideje filozofu je trebao ekonomist. Poslovnog partnera pronašao je u prijatelju Zlatku Penaviću, ekonomistu s dugogodišnjim iskustvom u vanjskoj trgovini. Bušić Penavića opisuje kao netipičnog ekonomista koji je, iako potpuno u biznisu, bio otvoren da prepozna njegovu ideju. Penavić, s druge strane, bez obzira na dugogodišnje prijateljstvo, ne bi ušao u partnerstvo da u Bušiću nije prepoznao poslovni potencijal.\n\nBez natjecanja među partnerima\nSukladno različitim profesijama, Penavić se bavi financijama, a Bušić kreativnim dijelom poslovanja. S obzirom na to da je Potomac tvrtka koja se brzo razvija, ima 11 salona i različitih projekata, osim donošenja strateških odluka preklapaju im se i neka operativna područja. – Odluke donosimo zajedno, no ako je jedan od nas dvojice u nekom području kompetentniji, odluka će biti njegova. Ako u tom smislu, u bilo kojoj tvrtki, dođe do natjecanja među partnerima, partnerstvo neće dugo\n\n—\n\nLider | 2. prosinca 2005.\n\n022-027 tema.indd 24\n\n11/29/05 8:48:24 PM\n\n—\n\nMirko Žužić: dinamičniji, više orijentiran prema novostima\n\nGoran Tudor: organiziraniji, skloniji analitičkom promišljanju\n\n—\n\nMarijan Bušić i Zlatko Penavić (Potomac d.o.o.)\n\nTko je u nečemu bolji, o tome i odlučuje\n\nVjerujući u tržišnu i marketinšku vrijednost kravate, Marijan Bušić i Zlatko Penavić osnovali su 1990. tvrtku Potomac. Ideja je mnogo starija, jer je još za vrijeme studija filozofije i sociologije početkom sedamdesetih Bušić došao na zamisao o kravati kao autentičnom mediju koji će predstavljati Hrvatsku u svijetu. No, za realizaciju ideje filozofu je trebao ekonomist. Poslovnog partnera pronašao je u prijatelju Zlatku Penaviću, ekonomistu s dugogodišnjim iskustvom u vanjskoj trgovini. Bušić Penavića opisuje kao netipičnog ekonomista koji je, iako potpuno u biznisu, bio otvoren da prepozna njegovu ideju. Penavić, s druge strane, bez obzira na dugogodišnje prijateljstvo, ne bi ušao u partnerstvo da u Bušiću nije prepoznao poslovni potencijal.\n\nBez natjecanja među partnerima\nSukladno različitim profesijama, Penavić se bavi financijama, a Bušić kreativnim dijelom poslovanja. S obzirom na to da je Potomac tvrtka koja se brzo razvija, ima 11 salona i različitih projekata, osim donošenja strateških odluka preklapaju im se i neka operativna područja. – Odluke donosimo zajedno, no ako je jedan od nas dvojice u nekom području kompetentniji, odluka će biti njegova. Ako u tom smislu, u bilo kojoj tvrtki, dođe do natjecanja među partnerima, partnerstvo neće dugo\n\n—\n\nMirko Žužić: dinamičniji, više orijentiran prema novostima\n\nGoran Tudor: organiziraniji, skloniji analitičkom promišljanju\n\n—\n\nMarijan Bušić i Zlatko Penavić (Potomac d.o.o.)\n\nTko je u nečemu bolji, o tome i odlučuje\n\nVjerujući u tržišnu i marketinšku vrijednost kravate, Marijan Bušić i Zlatko Penavić osnovali su 1990. tvrtku Potomac. Ideja je mnogo starija, jer je još za vrijeme studija filozofije i sociologije početkom sedamdesetih Bušić došao na zamisao o kravati kao autentičnom mediju koji će predstavljati Hrvatsku u svijetu. No, za realizaciju ideje filozofu je trebao ekonomist. Poslovnog partnera pronašao je u prijatelju Zlatku Penaviću, ekonomistu s dugogodišnjim iskustvom u vanjskoj trgovini. Bušić Penavića opisuje kao netipičnog ekonomista koji je, iako potpuno u biznisu, bio otvoren da prepozna njegovu ideju. Penavić, s druge strane, bez obzira na dugogodišnje prijateljstvo, ne bi ušao u partnerstvo da u Bušiću nije prepoznao poslovni potencijal.\n\nBez natjecanja među partnerima\nSukladno različitim profesijama, Penavić se bavi financijama, a Bušić kreativnim dijelom poslovanja. S obzirom na to da je Potomac tvrtka koja se brzo razvija, ima 11 salona i različitih projekata, osim donošenja strateških odluka preklapaju im se i neka operativna područja. – Odluke donosimo zajedno, no ako je jedan od nas dvojice u nekom području kompetentniji, odluka će biti njegova. Ako u tom smislu, u bilo kojoj tvrtki, dođe do natjecanja među partnerima, partnerstvo neće dugo\n\n—\n\nMirko Žužić: dinamičniji, više orijentiran prema novostima\n\nGoran Tudor: organiziraniji, skloniji analitičkom promišljanju\n\n—\n\nMarijan Bušić i Zlatko Penavić (Potomac d.o.o.)\n\nTko je u nečemu bolji, o tome i odlučuje\n\nVjerujući u tržišnu i marketinšku vrijednost kravate, Marijan Bušić i Zlatko Penavić osnovali su 1990. tvrtku Potomac. Ideja je mnogo starija, jer je još za vrijeme studija filozofije i sociologije početkom sedamdesetih Bušić došao na zamisao o kravati kao autentičnom mediju koji će predstavljati Hrvatsku u svijetu. No, za realizaciju ideje filozofu je trebao ekonomist. Poslovnog partnera pronašao je u prijatelju Zlatku Penaviću, ekonomistu s dugogodišnjim iskustvom u vanjskoj trgovini. Bušić Penavića opisuje kao netipičnog ekonomista koji je, iako potpuno u biznisu, bio otvoren da prepozna njegovu ideju. Penavić, s druge strane, bez obzira na dugogodišnje prijateljstvo, ne bi ušao u partnerstvo da u Bušiću nije prepoznao poslovni potencijal.\n\nBez natjecanja među partnerima\nSukladno različitim profesijama, Penavić se bavi financijama, a Bušić kreativnim dijelom poslovanja. S obzirom na to da je Potomac tvrtka koja se brzo razvija, ima 11 salona i različitih projekata, osim donošenja strateških odluka preklapaju im se i neka operativna područja. – Odluke donosimo zajedno, no ako je jedan od nas dvojice u nekom području kompetentniji, odluka će biti njegova. Ako u tom smislu, u bilo kojoj tvrtki, dođe do natjecanja među partnerima, partnerstvo neće dugo\n\n—\n\nMirko Žužić: dinamičniji, više orijentiran prema novostima\n\nGoran Tudor: organiziraniji, skloniji analitičkom promišljanju\n\n—\n\nMarijan Bušić i Zlatko Penavić (Potomac d.o.o.)\n\nTko je u nečemu bolji, o tome i odlučuje\n\nVjerujući u tržišnu i marketinšku vrijednost kravate, Marijan Bušić i Zlatko Penavić osnovali su 1990. tvrtku Potomac. Ideja je mnogo starija, jer je još za vrijeme studija filozofije i sociologije početkom sedamdesetih Bušić došao na zamisao o kravati kao autentičnom mediju koji će predstavljati Hrvatsku u svijetu. No, za realizaciju ideje filozofu je trebao ekonomist. Poslovnog partnera pronašao je u prijatelju Zlatku Penaviću, ekonomistu s dugogodišnjim iskustvom u vanjskoj trgovini. Bušić Penavića opisuje kao netipičnog ekonomista koji je, iako potpuno u biznisu, bio otvoren da prepozna njegovu ideju. Penavić, s druge strane, bez obzira na dugogodišnje prijateljstvo, ne bi ušao u partnerstvo da u Bušiću nije prepoznao poslovni potencijal.\n\nBez natjecanja među partnerima\nSukladno različitim profesijama, Penavić se bavi financijama, a Bušić kreativnim dijelom poslovanja. S obzirom na to da je Potomac tvrtka koja se brzo razvija, ima 11 salona i različitih projekata, osim donošenja strateških odluka preklapaju im se i neka operativna područja. – Odluke donosimo zajedno, no ako je jedan od nas dvojice u nekom području kompetentniji, odluka će biti njegova. Ako u tom smislu, u bilo kojoj tvrtki, dođe do natjecanja među partnerima, partnerstvo neće dugo\n\n—\n\nMirko Žužić: dinamičniji, više orijentiran prema novostima\n\nGoran Tudor: organiziraniji, skloniji analitičkom promišljanju\n\n—\n\nMarijan Bušić i Zlatko Penavić (Potomac d.o.o.)\n\nTko je u nečemu bolji, o tome i odlučuje\n\nVjerujući u tržišnu i marketinšku vrijednost kravate, Marijan Bušić i Zlatko Penavić osnovali su 1990. tvrtku Potomac. Ideja je mnogo starija, jer je još za vrijeme studija filozofije i sociologije početkom sedamdesetih Bušić došao na zamisao o kravati kao autentičnom mediju koji će predstavljati Hrvatsku u svijetu. No, za realizaciju ideje filozofu je trebao ekonomist. Poslovnog partnera pronašao je u prijatelju Zlat

Page 4

Partneri samo jedan dan u godini

Vladimir Rusan i Zlatko Lojna (AEKS d.o.o.)

U startu smo imali dilemu – osnovati vlastitu tvrtku ili ići zajedno, otkriva Rusan, no zaključili smo da bismo jedan drugome bili preveli- ka konkurencija, jer bismo se bavili istom djelatnošću. Stoga su radije izabrali partnerstvo i 1992. osnovali tvrtku AEKS za kemijsku čišćenja u industriji i brodogradnji. Osnovna djelatnost tvrtke s vremenom se proširila na ekologiju, antikoro- zivnu zaštitu, a 1996. i na ugostitelj- stvo, gdje su uz restoran investira- li i u mini pivovaru. Tvrtka je prvih šest godina bilježila konstantni rast od 20 do 30 posto, a zadnjih godina rast se stabilizirao na 10 do 15 posto godišnje.

Značajne odluke zajedničke Partneri su funkcije u zajedničkoj tvrtki podijelili tako da je Lojna direktor tvrtke, a Rusan komer- cijalni i tehnički direktor. U rukovo- đenju tvrtke sudjeluje još šest pro- jekt managera, a isključivo partneri odlučuju o budućnosti tvrtke te o strategiji i razvoju poslovanja. – Imamo jednak odgovornost i uspješnog braka u poslovnom partnerstvu treba dodati zajedničko viđenje svrhe i misije tvrtke te slaganje oko temelj- nih ciljeva poslovanja i razvoja. O tome treba raspraviti već u fazi osnivanja projekta – sla- žu se partneri Tudor i Žužić, jednake obveze, iako svaki može samostalno donositi operativne odluke. Značajnije odluke, o, pri- mjerice, novim investicijama, finan- cijskim transakcijama ili standardu plaća, donosimo isključivo zajed- no – kaže Rusan, dodajući kako su oni sve dileme partnerstva riješi- li modelom organizacije poslovanja u kojem se kao partneri ponašaju samo na kraju poslovne godine.

Sigurnost ispred dobiti Razlikuju se i karakterom i godina- ma. Lojna je jedna od godina mladi, a uz to je po prirodi brži i dinamič- niji, dok je Rusan kao osoba stalo- ženiji i oprezniji. Partnerstvo, ističe, daje dozu sigurnosti koja je nama važnija od veće dobiti koju bismo imali da svatko sam vodi ovu tvrtku, no mora pot- puno istisnuti egoizam. – Mi, pri- mjerice, sjedimo u istoj sobi jedan nasuprot drugome. To na simbolič- koj razini pokazuje da među nama nema nepovjerenja ili sumnje, koja je najgora moguća stvar u partner- stvu – zaključio je Rusan.


Oko čega bi se partneri trebali slagati

  • poštenje

  • odnos prema poslu

  • osobni i profesionalni integritet

  • novac i financije

  • korektnost i način postupanja s drugima

  • ciljevi tvrtke

  • odnos prema obitelji i priorite- ti na poslu

  • odnos prema vremenu i točnost

  • poštenje (valja ga dvaput spo- menuti)

(ako je potencijalni partner nekad ranije pokazao negativnost na bilo kojem od spomenutih područja, potrebno je dvaput razmisлити tre- ba li ga uzeti za partnera ili ne)

  • iz knjige “Poduzetničke tehnike” američke autrice Debre Koontz Traverso (izdavač MEP Consult-CENTAR MENADŽERSKE KNJIGE – Zagrebački velesajam, Zagreb, 2003.)

vlasnici i direktori nakladnič- ke tvrtke Viza-MG.

Osnivači tvrtke Potomac i svjetski poznatog branda Cro- ata, Marijan Bušić i Zlatko Pe- navić partneri su sa 16-godiš- njim stažom. Smatraju kako

Page 5

# TEMA TJEDNA\n\nDavor Vinčić, Goran Polonji i Zdenko Ćorić (Utilis d.o.o.)\n\nPartnerske kritike podižu kvalitetu prve ideje\n\nGoran Polonji (u sredini): zadužen je za područje sistemskog održavanja i securityja\n\nDavor Vinčić (lijevo) i Zdenko Ćorić (desno): bave se razvojnim projektima u smislu web developmenta\n\nPrvi je uvjet za uspješno partnerstvo međusobno uvažavanje, zatim sposobnost slušanja i, naravno, potpuno povjerenje\n\nje partnerstvo prije svega pitanje osobnog stava pojedinca: onaj tko je sposoban opstati u poslovnom partnerstvu na taj način funkcionira i privatno. – Partnerstvo nije lako i traži maksimalno zrele osobe. Prvi je uvjet međusobno uvažavanje, zatim sposobnost slušanja i, naravno, potpuno povjerenje. Mi možemo okrenuti leda jedan drugome jer si u potpunosti vjerujemo – kaže Penavić.\n\nTi su parovi primjer uspješnih partnerstava koja se koše s barem jednim ustaljenim pravilom – da su partnerstva između prijatelja pojačano rizična. Jer Tudor i Žužić te Bušić i Penavić prijatelji su još od studentskih dana. Ni njima ni trojcu iz tvrtke Utilis to nije bila mana, već, kao što kažu, prednost.\n\nPartneri – igrači na duge staze\n\n’Knjiški’ su uvjet ispunili Vladimir Rusin i Zlatko Lojna iz ivaničkog AEKS-a – poznaju se dugi niz godina, ali ne kao prijatelji, već kao kolege s posla, pa ih je u startu vezivao isključivo poslovni odnos. No oni presudnim za uspjeh svoga partnerstva ne smatraju to, već organizacijsku shemu u kojoj se samo jedan dan u godini ponašaju kao partneri, a sve ostale dane kao obični kolege. – Taj dan je 30. travnja kada se predaje završni račun. Tada sjednemo i kao partneri odlučimo o raspodjeli dobiti – kaže Rusan.\n\nRazličite karaktere osobine često tvore zamku u koju upadaju brojna partnerstva, jer partneri ponekad nisu svjesni psihološkog profila onog drugog. Neslaganje karaktere, uostalom, često se navodi kao uzrok neuspjeha ‘obične’ bračne zajednice.\n\n- Različite osobine zahtijevaju dodatan napor, no mi smo tu prepreku svladali još u prvoj fazi. Kad se jave razlike u mišljenjima, a to je jedna od prednosti partnerstava, treba ih htjeti razriješiti. Krize kojih može biti na taj su način ‘krize za jedan dan’. O svemu razgovaramo otvoreno dok se mišljenja ne približu a problem ne riješi – kaže Žužić. Njegova je preporuka onima koji planiraju ući u partnerstvo: ne činite to ako niste spremni temeljito razgovarati i doslovno o svemu.\n\nIako je nepisano pravilo da među jednakima netko ipak treba biti prvi, na pitanje kako se donose odluke svi partneri odgovaraju – konsenzusom. To se, naravno, odnosi na strateške odluke o razvoju i budućnosti tvrtke, jer bi u svakodnevnom operativnom poslovanju dugotrajno dogovaranje i preispitivanje odluka često donijelo više štete nego koristi.\n\n- Onaj tko misli da je u pravu bit će uporniji pa će tu temu i sutra staviti na dnevni red, sve dok ne pobijede argumenti – kaže Žužić.\n\nGlavni nedostatak što ga priznaju i najgorljiviji zagovornici partnerstava leži upravo u tom usporenom postupku donošenja odluka. U situaciji kada tvrtku vodi jedan čovjek, on se mora dogovarati samo sa sobom samim. To se u pravilu događa znatno brže nego u slučaju dvaju ili više partnera, s obzirom na sve njihove različitosti. No uspješni partneri smatraju da je kvaliteta dobro analizirane odluke mnogo važnija od brzine.\n\n- Partneri su ljudi koji igraju na duži rok, a tu sigurnost i stabilnost u konačnici prepoznaju i klijenti i zaposlenici i vanjski poslovni partneri – smatra Tudor, koji kao urednik brojnih menadžerskih knjiga tu materiju poznaje i stručno i praktično.\n\nIpak, osim što može biti velika prednost partnerstva zna biti i najveća noćna mora, ovisno o tome kakav je dogovor postignut među partnerima i na kojim je osnovama postavljen od-\n\n—\n\nI konzensus i preglasavanje\n\n- Kada troje ljudi treba donijeti odluku sigurno je teže, no s druge strane tri glave znaju više od jedne – kaže Ćorić. Također im je primarni cilj da tvrtka raste postupno i kvalitetno, pa brušenje ideja pred sudom drugih dvaju partnera ne shvaćaju kao usporavanje, već kao podizanje kvalitete. Dodatni motiv je činjenica da je teško pronaći zaposlenika koji će uložiti toliko energije u pronalaženje novih korisnika i upravljanje tvrtkom kao onaj tko je i svušnik.\n\nBudući da pokrivaju različita stručna i organizacijska područja, lakše pružaju kompletniju uslugu. Polonji je zadužen za područje sistemskog održavanja i securityja, dok se Ćorić i Vinčić bave razvojnim projektima u smislu web developmenta koji je ključni proizvod tvrtke. – Na samom početku dogovor je bio da se ključne odluke donose isključivo konsenzusom, a operativne odluke donosimo većinom glasova – dva protiv jednog – kažu Vinčić i Polonji, dodajući kako se u pravilu dogovore najviše u dva sastanka. Tajna uspješnog partnerstva, slažu se, jest povjerenje, velik osobni angažman, ali i dobar ugovor o partnerstvu.\n\nU izvozu 70 posto prihoda\n\nUtilis je tvrtka čije usluge obuhvaćaju projektiranje i izgradnju računalnih mreža, uspostavljanje sigurnosti IT sustava, izgradnju internet/intranet aplikativnih rješenja, a primarno je orijentirana na izvoz. Oko 70 posto prihoda ostvaruje u izvozu, i to ne u regiji, nego na tržišta zapadne Europe.\n\n—\n\nGlavni je nedostatak partnerstava usporeno donošenje odluka. No, kvaliteta dobro analizirane odluke može biti važnija od brzine\n\n—\n\nLider | 2. prosinca 2005.\n\n—\n\n022-027 tema.indd 26\n\n11/29/05 8:48:30 PM\n