Uspjela sam u bankarstvu upravo zato što nisam bila obrazovana kao poslovnjak. Smatram da čovjek može biti umjetnik u biznisu. Naprosto, neki ljudi misle desnom stranom mozga, neki lijevom, a ja sam koristila obje strane i nisam se ograničila na usku poslovnu percepciju. Promijenila sam brojne sektore i uvijek sam bila zadužena za kreativne zadaće.
Piše: Gabrijela Kasapović \nE-mail: [email protected] \nFoto: Dražen Lapić
Radnja je smještena na početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Po završetku studija dramske umjetnosti na Hofstra University u New Yorku, Mercy Bona Pavić počela je glumačku karijeru na off-Broadwayu ulogom Elizabeth u Shakespeareovu Richardu III. Slijedile su nove brodvejske uspješnice. Glumica potom iz privatnih razloga napušta karijeru, a za život počinje zarađivati kao pripravnica u četvrtoj po veličini američkoj banci. U osamnaest godina koliko je provela u Manufacturers Hanover Trustu (danas poznatom kao JP Morgan Chase), Mercy je napredovala do pozicije potpredsjednice i bila jedna od prvih žena koja se uspjela probiti u sam vrh banke u vrijeme kad je nepisanim pravilom primjereno mjesto za ženu bila pozicija administrativnog pomoćnika. S vrha svjetskog bankarstva vratila se nakon gotovo dva desetljeća glumi. Na početku novog tisućljeća se li se u Hrvatsku gdje joj obiteljski korijeni sežu do u 11. stolje-
Page 2
bankarica u kazalištu
U Hrvatskoj uspješno koordinira glumačke obveze, kazališnu produkciju, FACE Croatia zaključu za potporu umjetnosti u Hrvatskoj, i poslovanje consulting agencije. Tijekom razgovora u kazalištu Mala scena, na zagrebačkom Medveščaku, gdje igra jednu od glavnih uloga u predstavi Huble Boy, prvom uratku kazališta na engleskom jeziku, koje je početkom godine osnovala u suradnji s Vitomirov Lončar i Ivicom Šimićem, Mercy otkriva tajnu svog uspjeha. Treba biti kreativan, samokritičan – ali i samouvjeran i, napokon, imati smisla za humor.
Prijelaz iz glume u poslovni svijet u karieri pojedinca nije svakodnevna pojava. Što je bilo presudno da glumica dospije u vrh svjetskog bankarstva?
Do 1974., kad sam s 21 godinom krenula u pripravnički program Manufacturers Hanover Trusta, žene tamo nisu bile primane. Bila je to prva generacija žena koja su imale izgleda da se uspune do menadžmenta. Pitanje uspjeha bilo je pitanje kreativnosti i zato sam uvjerena da sam uspjela u bankarstvu upravo zahvaljujući činjenici da nisam bila obrađovana kao poslovnjak. Smatram da čovjek može biti umjetnik u biznisu. Napravo, neki ljudi misle desnom stranom mozga, neki lijevom, a neki s obje. Ja sam koristila obje strane i nisam se ograničila na usku poslovnu percepciju. Promijenila sam brojne sektore i uvijek sam bila zadužena za kreativne zadaće. Iako sam u bankarstvo dospjela slučajno, biznis se čovjeku zauvije pod kožu kad se jednom tamo nađe.
A zašto onda opet na ‘daske koje život znače’?
Danas mi biznis znači biti producent u kazalištu, to nije igra nego računica – kako financira-ativnost je uvijek ista, bez obzi- ra na koji se način manifestira u umjetnosti. Tako je i u biznisu.
