Daleko najveéi dioniar

Mijo Šimić se već u nekoliko navrata potvrdio kao čovjek koji će o nečemu govoriti tek kad je ono što radi doveo do kraja. Stoga, ako objavljuje ponudu za Namu, to može značiti samo da je siguran da je Nama već njegova

Piše: Manuela Tašler \nE-mail: [email protected]

Možda bi bilo pomalo pretenciozno Miju Šimića proglasiti hrvatskim kraljem tekstila, ali ta pretencioznost proizlazi samo iz činjenice da se radi o čovjeku koji se nerado pojavljuje u javnosti i medijima. Zapravo je u hrvatskoj poslovnoj zajednici vrlo malo tako moćnih ljudi kao što je Šimić, a to je široj javnosti uglavnom nepoznato.

Međutim, Mijo Šimić nedvojbeno je prvi čovjek hrvatske trgovine tekstilom, a samim tim i dominantna osoba u cijeloj tekstilnoj branši. Pedesetpetogodišnji direktor i najveći pojedinačni diočar pedesetpetogodišnjeg Tekstilprometa, naime, upravlja s oko 1,3 milijarde kuna godišnjeg prometa tekstilom, najvećim hrvatskim maloprodajnim lancem tekstilnih proizvoda te najvažnijim domaćim proizvođačem rublja.

Društveni se angažman izvan Šimićeva ureda svodi na njegovu dugogodišnju počasnu ulogu člana Savjeta časopisa Suvremena

Page 2

Dionice Tekstilprometa rijetko se prodaju pa nema veće bojazni od promjene vlasničke strukture

Daleko najveći dioničar

Dugo je M. Šimić svoju vlasničku poziciju u Tekstilprometu umatao u zajednički paket s drugim malim dioničarima, zaposlenicima i bivšim zaposlenicima tvrtke, tvrdeći da se nitko od njih znatnije ne ističe udjelom u vlasništvu. No skraćeni prospekt tvrtke, izdan u srpnju 2003. godine kada je Tekstilpromet silom zakona uvršten u JDD kotaciju Varaždinske burze, otkrio je da je Mijo Šimić s 15,32 posto dionica daleko najveći dioničar Tekstilprometa. Sljedećih devet najvećih dioničara raspolagalo je s ukupno desetak posto dionica, ostalih četiristotinjak dioničara s ostatkom.

Takva je vlasnička struktura u globalu zadržana u ove dvije godine otkad se dionicama Tekstilprometa trguje na burzi. Ni je nema zainteresiranih kupaca. Čim se dionica Tekstilprometa pojavljuje na ponudi, odmah je i kupljena. To se, međutim, događa rijetko. Lani je trgovano s oko četiri tisuće, a u deset mjeseci ove godine s tek nešto više od tisuću dionica Tekstilprometa, što zajedno čini oko šest posto dionica tvrtke. Govorka se da je tako malen volumen trgovanja dionicom Tekstilprometa posljedica toga što je malim dioničarima, zaposlenicima tvrtke, zaprijeđeno da će, ako prodaju dionice, ostati bez posla.

Nedavno je Tekstilpromet na zagrebačkom Žitnjaku otvorio svoj novi Poslovni centar u koj je investirano 150 milijuna kuna. Gradnja velebne zgrade počela je sredinom prošle godine, ali u Tekstilprometu sve do njezina otvorenja nitko nije htio, ni smio, ništa reći o kakvoj se investiciji radi iako se takva građevina, kao ni ploča na kojoj je jasno bilo istaknuto ime investitora, nije mogla sakriti od očiju prolaznika.

Projekt preuzimanja Name

No Mijo Šimić se već u nekoliko navrata u posljednjih desetak godina potvrdio kao čovjek koji će o nečemu govoriti tek kad je ono što radi doveo do kraja. Primjerice, rijetko je tko išta znao o njegovoj strategiji ulaska u vlasničku strukturu Standard konfekcije i Robnog magazina sve dok Tekstilpromet nije prikupio više od 75 posto udjela u tim tvrtkama. Javnosti nije bilo poznato ni da će novi većinski vlasnik Standard konfekcije i Ro-me spojiti te dvije tvrtke u jednu sve dok se nad vratima njihovih prodajnih centara po Zagrebu nisu počele micati stare firme i postavljati nove, s nazivom Lantea.

Stoga, kad je prije nekoliko dana Lantein direktor Miki Hu

Pogreška: precijenjen brand Galebo

Premda su neki analitičari svojedobnu odluku Mije Šimića da Tekstilpromet preuzme omiškog proizvođača rublja Galebo ponajprije dovodili u vezu s Galebovim potencijalima u turizmu, jer se u okrilju tvrtke nalazi i kamp na atraktivnoj lokaciji, pokazalo se da je novi vlasnik ipak mnogo više radio na proizvodnji. Tako se Galebo posljednjih godina ponovno uspio afirmirati kao vodeći domaći proizvođač rublja, no čini se da je prije otprilike godinu dana učinjena kružna pogaška koju je morao previdjeti i Šimić kao predsjednik Galebova Nadzornog odbora. Naime, nakon što su Galebovi proizvodi ponovno počeli osvajati hrvatsko tržište, krivo je precijenjena vrijednost njegova branda te se Galebo odjedanput našao u najvišem cjenovnom razredu. Od sredine prošle godine precijenjenost branda počela se odražavati i na rezultate poslovanja omiške tvrtke, a rezultati ovogodišnjih devet mjeseci već zvone na uzbuđenje. Ostvarena je proizvodnja za to vrijeme 14 posto manja nego u istom lanjskom razdoblju, a gubitak od više od četiri milijuna kuna u proizvodnji rublja tek je djelomično pokriven s 2,2 milijuna dobiti ostvarene u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti.