AAG redijziranira upravnu zgradu Podravke

Prvi dojam o poduzeću klijent stvara samim ulaskom u poslovni prostor, stoga ulaz mora biti reprezentativan.

Suvremeni sigurnosni sustavi olakšavaju ulaz klijenta u poslovni prostor. U Zagreb Toweru je tako osiguran pristup u garaže, toranj i uzdužnu građevinu kroz središnji foaje opremljen modernim nadzornim sustavom – pripovijeda Barić.

Svojim načinom projektiranja nastojali smo maksimalno prilagoditi prostor ne presijecajući ga unutrašnjim nosivim zidovima. Alternativno su rješenje pregrade koje razgrađuju prostor, ne dijeleći ga u cijelosti i ne sputavajući osobe u kretanju – objašnjava Barić.

Osim klijentu, prostor je nužno prilagoditi i zaposlenima, zahtjevima i potrebama djelatnosti koje zaposleni obavljaju.

Trendovi koje su nametnule inozemne banke i prihvatili domaći poduzeća, te vizije nekolicine entuzijasta poput Tomice Horvatinića, rezultiralo je stvaranjem hrvatske kvalitete na tržištu nekretnina. Također, poduzeća poput Ine i Agrokora uspješno su primijenila nova načela uređenja poslovnih prostora – zaključuje Barić.

Kada je sagrađena, poslovna zgrada Podravke bila je najprezentativniji objekt u Podravini. No to je bilo prije 26 godina i do nedavno u uređenje nije se ulagalo gotovo ništa. Kako su se promijenile poslovne navike i ponašanje a konkurencija se ponašala, nametnuli su se novi standardi u uređenju i komuniciranju korporativnog imidža. Čelnici Podravke stoga su odlučili prilagoditi poslovni prostor suvremenim uvjetima poslovanja. – Dosad je Podravka uredila jedino recepciju, ali planiramo i dalje ulagati u uređenje. Svi daljnji zahvati ovise o visini raspoloživih sredstava – objasnio je Alen Kišić iz korporativnih komunikacija.

Izvođač radova je Tehnika, dok je projekt uređenja interijera izradila zagrebačka tvrtka AAG-dizajn centar Vedrane Ergić i Marka Murtića. AAG je ujedno osvojio i prvu nagradu na pozivnom natječaju za kompletan redizajn korporativnog imidža tvrtke kroz arhitekturu interijera upravne zgrade.

Sedam godina napornog rada trebalo je da se prema projektu Jean Nouvela sagradi Toranj Agbar, koji je nakon katedrale Svete obitelji čuvenog Gaudija novi zaštitni znak Barcelone. Od početnog popločavanja do potpunog završetka radova u gradnji je sudjelovalo 1174 profesionalaca i operativaca. Toranj je u vlasništvu grupe za nekretnine Layetana, ima 50.693 četvorna metra, a cijeli je prostor unajmlila Grupa Aguas de Barcelona za narednih 20 godina, s mogućnošću produljenja na još deset godina i s opcijom da korporacija i kupi toranj. Troškovi gradnje tornja nadmašili su 130 milijuna eura.

Ovaj neboder raskošnih boja, sagrađen je od betona, stakla i aluminija, a sastoji se od dva sloja: unutarnji je betonski, a vanjski je prekriven staklom i aluminijem. Prvi sloj koji je bliži konstrukciji jest aluminijska ploča lakirana više bojnim tonovima koji se raspršuju u visinu.

Mi arhitekti općenito smo sramožljivi kad su boje u pitanju i za to se divimo nevjerojatnoj Jeanovoj slobodi u vezi s bojama. Svjetlost u prostoriji prava je umjetnost izražavanja – komentira arhitekt Fermin Vázquez ocjenjujući vrhunskim rad Francusa Karseléa, specijalista za osvjetljanje zgrada kojega je, nakon što je doslovno učinio blistavom Francusku nacionalnu biblioteku, pozvao Jean Nouvel da uredi Toranj Agbar koji može promijeniti ni manje ni više nego 16 milijuna tonova.

Iako je riječ o zgradi futurističkog izgleda s veličanstvenom noćnom rasvjetom, gradnja je u manjoj mjeri domet vrhunske tehnologije, već je rezultat nekih ručno izvedenih, gotovo obrtničkih zahvata.

Zamislite okrugli zid od betona, s dvostrukim pregibom, sa stepenicama dugim 100 metara, zid koji je uz to prošaran otvorima različitih oblika na svakom katu, a nijedan se oblik ne ponavlja. Na mnogim mjestima trebali smo doslovno raditi rukama – objašnjava Vázquez.

Toranj ima dva ovalna valjka koja nisu koncentrična a okrunjena su kupolom od stakla i čelika. U unutarnjem valjku nalazi se središte vertikalnog kruženja i instalacije.

Između središnje i vanjske osi nalazi se 31 proziran kat bez unutarnjih stupova. Njegov prvi sloj, koji prekriva betonski zid, aluminijska je ploča lakirana zemljanim, plavim, zelenim i sivim tonovima raspoređenima u visinu. Drugi sloj tornja prekriven je s gotovo 60.000 staklenih ploča koje propuštaju svjetlost preolmljenu u boji.

Lakoća stakla i čvrstoća betona upravo su ono što čini ovu zgradu veličanstvenom. Ključan je i sam položaj tornja jer je blizu najvažnijim mjestima u gradu Barceloni.

No usprkos blještavilu i ljepoti, nekima se, očito, ne sviđa ova supermoderna arhitektura. Pojedinci su, naime, izjavili da ih Toranj izgledom podsjeća na krastavac, muški spolni organ, na haubicu ili, pak, na čepić protiv zatvora.

Zgrada koja je namijenjena i korporaciji i gradu koji ju je prigrlio, mora biti zamijećena i prirodno je da ljudi iznose svoje dojmove. Općenito u svijetu se uočava potreba za eksperimentiranjem u arhitektonskom smislu, traganje za nečim još nevidenim i upravo je ta inovacija glavna karakteristika ovakvih zdanja – komentira Vázquez.

Znam da ima jako puno komentara koji su uglavnom brzopleti i nepotkrijepljeni. Laskanje vam godi, a kritički komentari znak su da ljude građevina zanima. Svakako izvanrednu gradnju prati bujica komentara. Kad ne bi bilo kritičkih komentara, zabrinuo bih se. Ljudi su ravnodušni kad je riječ o manjčavim projektima, a tu je, naprotiv, riječ o grandioznim zdanju – rekao je Vázquez.

Toranj Agbar ima 4.500 prozora s prirodnom ventilacijom i s maksimalnom propusnošću. Sunčeve svjetlosti kako bi se smanjili troškovi energije. Ne koriste se materijali koji sadrže formaldehid, azbest ili olovo, posebice u korištenim bojama. Zrak cirkulira kroz dvostruka stakla u kupoli koja također omogućuju prirodnu ventilaciju zraka. Smanjenje temperature zraka u tornju postiže se specijalnom komorom za zrak smještenom između dva sloja tornja. Koriste se rashladni plinovi koji ne narušavaju ozon. Rad dizala u tornju regulira kompjutorski sustav kako bi se izbjeglo nepotrebno korištenje dizala, pretjerana potrošnja energije i stvaranje gužvi, a pazi se i na osobe s posebnim potrebama. Za čišćenje ili za ukrašavanje (fontane, vodoskoci i sl.) ne koristi se pitka voda, što je također oblik racionalizacije potrošnje energije.