Samo osam posto tvrtki surađuje s EU

Postavljanje temelja sigurnosti poslovanja počelo je u travnju 2003. projektom Prilagodba Atlantica Europskoj uniji. Atlantic je u projekt ušao sa sveučilištem u Leidenu i Pravnim fakultetom u Zagrebu kako bi detektirao elemente koji su u pripremama za ulazak u EU utjecali na poslovanje tvrtki sličnog poslovnog modela. Proces prilagodbe time nipošto nije završen.

Valja imati na umu i da će mnoge metode koje se u Hrvatskoj koriste kako bi se zaštitilo od domaćih ili stranih konkurencija postati zabranjene, a ubrzo će i rigorozne kazne takvu praksu srezati u korijenu. Kao primjer za to što u krajnjem slučaju znači zaštita tržišnog natjecanja može poslužiti i nedavni sporazum između Coca-Cola i Europske komisije prema kojemu je kompanija 25 posto svojeg frižidera morala ustupiti konkurenciji.

Zaključen usklađivanjem distribucijskog biznisa tvrtke s europskom regulativom u tom segmentu u skladu sa zaključcima istraživanja, a nastavlja se u studenom ove godine u suradnji s Gernotom Wallnerom, pravnim stručnjakom za prilagodbu EU. Korisni uvid iz područja zaštite tržišnog natjecanja, koje identificira i SSP u članku 70., također su našli primjenu u poslovnim praksama Atlantica, čak i prije negoli su se time intenzivno počele baviti državne institucije. Nacionalni je program za pridruživanje Europskoj uniji, smatraju u Atlanticu, postavio dobre temelje s detaljnim planom prilagodbe hrvatskoga gospodarstva europskim standardima. Sabor je na području distribucije donio niz pravila o zaštiti tržišnog natjecanja koja, procjenjuje Vranković, vrlo kvalitetno stimuliraju razvoj distribucijskih kanala mjerama koje sprječavaju jačanje koncentracije, a i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, uza sve nedostatke mehanizama za sankcijiranje neeuropske prakse, aktivna je u donošenju pravila temeljenih na onima koja postoji u Europi, što i kompanijama omogućuje da sagledaju što se to u Uniji događa i što nas očejuje. Pitanje prilagodbe za tvrtke je pitanje opstanka i uspjeha jer će se odmicanjem u pregovorima i pristupom EU sve više povećavati razina konkurencije i zaštite tržišnog natjecanja pa je nužno s time na vrijeme podići svijest u domaćoj poslovnoj zajednici.

Bilo bi površno, smatraju u Atlanticu, graditi buduće tržišne pozicije na strategiji barikadiranja od konkurencije. Oni koji ne shvaćaju da se dugoročno može isplati samo strategija tržišnog pozicioniranja konkurentnošću u efikasnosti poslovanja, kvalitetom proizvoda, snagom brandova te lojalnošću potrošača imat će zacijelo mnogo poteškoća. Svi oni koji danas ne prate europske trendove u poslovanju jednom će, kad ne-tarifne barijere nestanu, imati akutan problem. U razdoblju prilagodbe moći će se još kratko preživljavati na starim osnovama, ali proizvodi koji nisu kvalitetni ubrzo više neće prolaziti ni na domaćem tržištu. Istina s kojom se brojna domaća poduzeća moraju suočiti svodi se na to da je već hrvatskim potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom prije četiri godine, dakle otvaranjem europske perspektive, otvoren i prostor aktivnog pripremanja za poslovanje na širem europskom tržištu krajnji je trenutak za aktiviranje u svim aspektima prilagodbe u gospodarskom sektoru.

Bez barikada za konkurenciju. Postavljanje temelja sigurnosti poslovanja u Atlanticu Grupe počelo je još dok je tvrtka u Uniji ostvarivala manji dio poslovanja projektom Prilagodba Atlantica Europskoj uniji. U travnju 2003. tvrtka je, ustanovivši potrebu definiranja prilagodnog okvira, ušla u projekt sa sveučilištem u Leidenu i Pravnim fakultetom u Zagrebu kako bi na primjerima tada još pristupnih članica detektirala elemente koji su u pripremama za ulazak u EU imali važan utjecaj na poslovanje tvrtki sličnog poslovnog modela. Fokus dvoipolmjesečnog projekta bio je usmjeren na dio poslovanja koji je bio najmanje prilagođen europskim uvjetima i najviše koncentriran na Hrvatsku. Posrijedi su distribucijski biznis i robni tokovi kojima, uz zaštitu tržišnog natjecanja, Unija prijedaje posebnu pozornost. Projekt je zaključen usklađivanjem distribucijskog biznisa tvrtke s europskom regulativom u tom segmentu u skladu sa zaključcima istraživanja, a nastavlja se u studenom ove godine u suradnji s Gernotom Wallnerom, pravnim stručnjakom za prilagodbu EU. Korisni uvid iz područja zaštite tržišnog natjecanja, koje identificira i SSP u članku 70., također su našli primjenu u poslovnim praksama Atlantica, čak i prije negoli su se time intenzivno počele baviti državne institucije. Nacionalni je program za pridruživanje Europskoj uniji, smatraju u Atlanticu, postavio dobre temelje s detaljnim planom prilagodbe hrvatskoga gospodarstva europskim standardima. Sabor je na području distribucije donio niz pravila o zaštiti tržišnog natjecanja koja, procjenjuje Vranković, vrlo kvalitetno stimuliraju razvoj distribucijskih kanala mjerama koje sprječavaju jačanje koncentracije, a i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, uza sve nedostatke mehanizama za sankcijiranje neeuropske prakse, aktivna je u donošenju pravila temeljenih na onima koja postoji u Europi, što i kompanijama omogućuje da sagledaju što se to u Uniji događa i što nas očejuje. Pitanje prilagodbe za tvrtke je pitanje opstanka i uspjeha jer će se odmicanjem u pregovorima i pristupom EU sve više povećavati razina konkurencije i zaštite tržišnog natjecanja pa je nužno s time na vrijeme podići svijest u domaćoj poslovnoj zajednici.

Stručni krugovi često upozoravaju na problem nedostatnog informiranja domaćih tvrtki o izmjenama legislativne u procesu prilagodbe EU te prikupljanja podataka o tome kako se različiti sektori razvijaju na europskoj razini. Budući da im je u samom procesu sadržan vitalni interes, upravo su kompanije čimbenici koji crpe informaci.

Hrvatske su gospodarske pozicije u odnosu na Europsku uniju, u usporedbi sa zemljama koje su u posljednjem krugu proširenja postale njenim punopravnim članicama, bitno lošije. O hrvatskoj prilagođenosti i konkurentnosti dovoljno govori omjer uvoza i izvoza, odnosno niska stopa rasta izvoza u posljednjih deset godina, posebno u Uniji, a mali su izgledi da će se u kratko vrijeme značajno popraviti takvo stanje. Procjene su to upravitelja Zaklade za promicanje gospodarskih interesa Hrvatske s uredom u Bruxellesu Željka Ivančevića, ako stav i angažman hrvatskih institucija i većeg dijela gospodarstva u odnosu prema EU uskoro ne doživi skokove pozitivne pomake.

Državama članicama, navodi Ivančević, većina njih ima aktivan odnos s tijelima Unije – oko 8 posto, dok ih je u Hrvatskoj angažirano tek približno 8 posto. U posljednjih nekoliko mjeseci stvari se kreću nabojno, no valja pripaziti, napominje, da se ne ode u drugu krajnost s upitnim učinkom. S obzirom na procjene prema kojima hladni pogon takvog uređa stoji približno 100 tisuća eura godišnje, to financijski nije osobito racionalno. Za komunikaciju sa strukovnim organizacijama u EU nužne su jake dobrovoljne i neovisne organizacije u različitim sektorima i upravo tu do izražaja dolazi niska razina unutarnjih gospodarskih povezanosti na interesnoj osnovi u Hrvatskoj. Iznenađujuće je da u europskim udruženjima hotelijera ili prehrambene industrije hrvatska industrija nije prisutna, a izolirani je pak slučaj da hrvatske trgovce u europskom udruženju predstavlja Komora. U gospodarskoj se javnosti, smatra Ivančević, previsoko naglašava problematika poljoprivrede, dok se gotovo ne govori o pojedinim sektorima koji će zbog svoje neprilagođenosti, nekonkurentnosti i zaostajanja za standardima EU imati ozbiljne probleme, poput energetike – poglavito na području plina i obnovljivih izvora energije, zaštite okoliša, prometa, kemijske industrije i djelatnosti vezanih uz kemijsku industriju te prometa kemikalija u skladu s europskim pravilima.