Pismo iz …Norveške

Veliki dio prihoda od nafte ostavlja se u tzv. naftni fond, kako bi i nadolazeće generacije osjetile blago dati onoga što se ovdje naziva ‘naftnom avanturom’.

U prijateljskoj namjeri Hrvati često vole reći da imaju mnogo sličnosti s Norvežanima, ali osim približno istog broja stanovnika, Norvežana ima nešto malo više od četiri i pol milijuna, a drugih sličnosti nema, zanemarimo li povijesnu sudbinu. Za bebe rođene u ovoj skandinavskoj zemlji može se, u bukvalnom smislu, reći da su rođene pod sretnom zvijezdom. Jer Norveška je jedna od najbogatijih zemalja svijeta. Ali ni je norveško bogatstvo samo po sebi ono što čini da se mladost ne treba opterećivati brigom za budućnost. Neke su zemlje nesumnjivo bogatije od Norveške, ali ovdašnji sustav socijalne pravde i preraspodele nacionalnog bogatstva, vjerojatno, nema premca u svijetu.

Socijalna pomoć regulira se na razini najniže teritorijalne organizacijske jedinice – komune, kojih je u Norveškoj oko 430. Ovisnicima o socijalnoj pomoći, a razmjerno ih je malo jer je nezaposlenost 3,4 posto, komunalna blagajna pokriva troškove stanarine za odgovarajući stan, utrošak električne energije i neke ekstratroškove, npr. troškove za proslavu Božića i sl. Uz to, korisnici socijalne pomoći dobivaju i dio novca u gotovini za ishranu, nabavu odjeće, higijenske potrebitosti. Za četveročlanu obitelj, ovisno o tome u kojoj komuni žive, o starosti djece… ovaj gotovinski dio može iznositi desetak i više tisuća kuna mjesečno!

Posebno je zanimljivo to što su socijalni uredi državne ustanove koje imaju ‘zakonsko pravo’ na poslovanje s gubitkom. Teoretski se može dogoditi da komunalni službenici ne dobiju plaću, da se zbog nedostatka novca putovi ne održavaju i da budu neosvijetljeni, da policija nema novca za izlazak na intervencije… ali kada netko bez sredstava za život zatraži pomoć – za njega se novca mora naći!

Ali ovdje se država apsolutno ne razbacuje novcem – ne onoliko koliko bi mogla. Veliki dio prihoda od nafte ostavlja se u tzv. naftni fond, kako bi i nadolazeće generacije osjetile blago dati onoga što se ovdje naziva ‘naftnom avanturom’. Što zbog stalnog dotoka svježih ‘naftnih kruna’, što zbog ulaganja u akcije, ovaj fond raste nevjerojatnom brzinom. Pretpostavlja se da mu je vrijednost tijekom ljetnih mjeseci ove godine dosegnula gotovo 200 milijardi dolara!

Mora se ipak naglasiti da je i prije ‘naftne avanture’ početka 70-ih godina prošlog stoljeća, Norveška bila poznata po pravednoj raspodjeli onoga što su imali. Tada su se socijalni uredi zvali blagajne za siromašne i vrijedilo je pravilo da nitko ne može biti gladan i bez krova nad glavom. Ali mnogi norveški potomci strašnih Vikinga nerado se obraćaju uredima za socijalnu pomoć. I inače, ne samo na socijalnom planu, pojmovi pravda i pravednost duboko su usađeni u koštanu srž Norvežana. Poznato je da je nedavno norveški kralj platio kaznu za prekoračenje brzine, a nije rijetko da i najbogatiji ljudi Norveške ostanu bez vozačke dozvole zbog, recimo, vožnje pod promilima. Jedan od njih izgubio je dozvolu samo zato što je ‘pod gasom’ preparkirao vozilo na parkiralištu. Novčana kazna za vožnju pod utjecajem maligna ovisi o debljini novčanika, tj. godišnjih prihoda grešnika. Tako je onaj koji je preparkirao automobil to ‘zadovoljstvo’ platio 80.000 kruna – približno 72.000 kuna.