Home / Ostalo / Amerikanci unatoč tehnologiji rade više

Amerikanci unatoč tehnologiji rade više

Tijekom posljednjih 15 godina, u SAD-u je realna plaća uz 55-satni radni tjedan narasla oko 14 posto, dok se plaća za ‘normalan’ 40-satni tjedan gotovo i nije mijenjala.

U večernjim satima, dok većina Amerikanaca udobno zavaljena u naslonjač uživa u omiljenim tv-emisijama, sve je više onih koji tek tada izlaze iz ureda, upute se do parkinga, sjednu u udoban automobil i odjure. Kad stignu kući, struse pivo ili ostatak bijelog vina koji ih čeka u pretincu na vratima hladnjaka, ubace u usta ostatke večere i strovaljuju se u krevet pokraj već usnule supruge. Samo šest sati kasnije, dopuzaju do tuša, navlače čistu košulju, srknu kavu, možda prebace dijete do škole, a zatim uskaču u radnu kolotečinu koju ne uspijevaju zaustaviti.

Primjer takvih prezaposlenih ljudi uopće nije usamljen. Više od 31 posto fakultetski obrazovanih stalno zaposlenih muškaraca u Sjedinjenim Državama redovito boravi 50 i više sati na poslu, dok ih je 1980. godine bilo 22 posto. Oko 40 posto odraslih Amerikanaca tijekom radnog tjedna spava manje od sedam sati, a samo četiri godine ranije bilo ih je desetak posto. Previše ljudi preskače doručak i objeduju za radnim stolom, a gotovo 60 posto obroka pojede u žurbi. Kako ne bi gubili vrijeme, komuniciraju putem mobitela dok žure na posao, odgovaraju na e-mailove istodobno razgovarajući putem telefona, ustaju u četiri ujutro da bi nazvali Europu i, općenito, rade više stvari istodobno.

Epidemija dugog radnog dana provedenog u uredu prelazi granice povijesnog presedana i zdravog razuma. Tijekom posljednjih 25 godina informacijska revolucija povećala je produktivnost 70 posto. Moglo bi se pomisliti da će se sada, kad se u manje vremena proizvede više, to odraziti na smanjenje broja radnih sati tjedno, kao što je bilo nekada.

Međutim, umjesto da razvojem tehnologije štedimo vrijeme, kaže Warren Bennis, profesor sa Sveučilišta Južna Kalifornija i autor knjige Kako postati lider, uspjeh polučiti stvaralaštvom a ne dugim satima rada. Ukloniti ili smanjiti manje vrijedne aktivnosti i sastanke, što će omogućiti više vremena za inovacije i kreativno razmišljanje.

Usavršavanje zaposlenika u vještinama prilagođenim složenijoj korporacijskoj strukturi. Provedba interne ankete kako bi se ustanovilo na što ljudi stvarno troše vrijeme. Dobivene informacije trebale bi eliminirati najgore zastoje u poslu.

Donošenje odluka spustiti niže na hijerarhijskoj ljestvici. Eksplicitno proširiti doseg donošenja odluka kako niže rangirani menadžeri i stručnjaci ne bi trebali stalno tražiti odobrenje vrha.

Korištenje nove tehnologije radi poticanja suradnje. Razvijanje programa kojima bi se lakše utvrdilo na čemu rade kolege u drugim, razasutim dijelovima kompanije. Tako će se ustanoviti izvori i izbjeći nepotrebna ponavljanja. Ujedno treba učiti od novorazvijenih, netradicionalnih oblika organizacija, poput blogova i otvorenih softvera.

Prijelaz sa supervizije na suradnju. Umjesto uključivanja sve većeg broja menadžera, stvarati nove službe čiji je cilj provedba unutarnje i vanjske umreženosti.