Najnovija događanja oko Liburnia Riviera hotela pokazala su da u Hrvatskoj još kvalitetno ne funkcioniiraju državne službe i njihova nadležna tijela zadužena za privatizaciju te kako se privatizacijski proces još uglavnom vodi prema kriterijima neformalne političke podobnosti, a ne u skladu s racionalnim kriterijima stvaranja vrijednosti i zaštite imovine.
Naime, nakon što je prošloga tjedna Komisija za vrijednosne papire RH zaključila da je predmetni sporazum između HFP-a s jedne, te SN-a i Dom holdinga s druge strane ništašavan, i to za to što prema mišljenju Državnog odvjetništva kao pravnog zastupnika Vlade RH navedeni ugovor nije ‘konzumiran’, odnosno nije u roku od 20 dana odobren od Vlade RH, Komisija je odbila zahtjev SN holdinga za objavljivanje ponude o preuzimanju LRH te je Središnjoj depozitarnoj agenciji istovremeno naložila ponovnu proknižbu spornih dionica, odnosno njihovo vraćanje HFP-u.
Naime, navedeni je sporazum bio sklopljen između HFP-a i SN holdinga početkom kolovoza ove godine kao nagodba u slučaju potraživanja holdinga, odnosno njihovih prednika (bivših PIF-ova), prema državi zbog neizmirenja ugovornih obveza u razdoblju kuponske privatizacije. U međuvremenu, ukupni je dug svih sporovima (s kamatama) premašio vrijednost od milijardu kuna, pa su se HFP i SN holding usuglasili da se sporni dug konačno i riješi prijenosom 182.152 dionice LRH na SN holding te 72.258 dionica na Dom holding.
Međutim, nakon izrazito negativne reakcije javnosti, zapravo ponajviše lokalne zajednice, Vlada je odlučila ne poduprijeti navedeni sporazum, čime je on rješenjem Komisije o povratu dionica u vlasništvo HFP-a i de facto stavljen izvan snage. Sa stajališta vrednovanja, odbacivanje sporazuma ne bi trebalo značajno utjecati na vrijednost neto imovine obaju holdinga. Ponajprije stoga je zapravo samo došlo do promjene oblika imovine s obzirom da su vlasnički udjeli ponovno zamijenjeni potraživanjima prema HFP-u.