Mnogi od nas koji se nađu u Hrvatskoj na privremenom radu imaju teškoća u pronalaženju razloga za odlazak. Život u Zagrebu s njegovom kulturom kafića, blizinom obale i osjećajem urbanog zajedništva može biti zarazan. Zaista, ova šarmantna zemlja pretvorila je niz kratkoročnih posjetitelja u stalne stanovnike. Za one koji redovito mijenjaju države u kojima rade, sljedeća postaja često je razočaranje nakon ilirske privlačnosti koja je zaokupljala njihovu maštu dok su bili ovdje. Koliko god planirani boravak u Hrvatskoj trajao, postoji nekoliko kulturoloških elemenata koje bi došljaci trebali znati kako bi obogatili i doživljaj i investiciju.
Zagreb je nesumnjivo jedno od najsigurnijih mjesta za život na svijetu. Razina kriminala, bezrazložnog nasilja, sitnih krađa i provala koja muči tolike urbane centre na zapadu i sjeveru izrazito je niska. Čak se i osnovnoškolci sigurno voze tramvajima, slobodno šeću glavnim trgom ili se vani bezbrižno igraju s prijateljima. Za obitelj Zagreb je raj.
Jedan od razloga za takvu sigurnost jest i to što je Zagreb u mnogočemu mali grad. Iako ‘grad s milijun duša’, Zagreb pruža osjećaj zajedništva i u četvrtima i u pješačkim zonama i u blistavim novim trgovačkim centrima. U gradu ćete gotovo sigurno susresti prijatelja ili susjeda. Rijetko ćete proći ulicama punima kafića, a da ne uočite bar znanca.
Za Hrvate je vrijeme više od novca – ono je veza s obitelji i prijateljima. Vikendom ljudi provode vrijeme u društvu, doma ili na obali. Godišnji se odmor iz godine u godinu provode u jadranskim odredištima, vikendicama i apartmanima. Kad je toplije, kafić se šire na nogostupe i ulice, gdje se grupe znanaca okupljaju i gdje ih nitko ne požuruje. Tko sjedi sâm, vjerojatno je ili stranac ili Hrvat koji čeka prijatelja na dogovorenom sastanku.
Kultura kafića potvrđuje važnost koja se u Hrvatskoj pridaje međuljudskim odnosima. Iako se na prvi pogled čini da su puni kafić znak preniskih zaposlenosti, za mnogim su stolovima zapravo poslovni ljudi. Posve je uobičajeno da se sastanci održavaju izvan ureda, na kavi.
Bliskost koja se osjeća u malom gradu ima i svoju lošu stranu – došljaci se katkad teško uklapaju u zajednicu. Hrvatska, nasreću, ne pati previše od zatvorenih krugova, no prihvaćanje se mora zaslužiti. To se postiže prijateljstvom i uslugama. Stručnost sama po sebi nije dovoljna.
U određenom smislu Hrvatska još traži svoju prošlost dok stremi budućnosti. Sva društva nagrađuju zasluge iskazujući pritom poštovanje i dajući povlastice. Zasluge se mogu steći rođenjem, članstvom u zaslužnim institucijama ili individualnim trudom. U američkom se društvu više cijene zaradene zasluge, manje je važno tko su vam roditelji, a više što ste sami postigli. Hrvatska, kao i mnogi njezini susjedi, veću važnost pridaje naslijeđenim zaslugama.
Važnost naslijeđa vidljiva je u mnogočemu. Prvo, mnogi se Hrvati smatraju ponosnim nasljednicima Austro-Ugarske, države kojom je vladala Marija Terezija i u kojoj zgrade zrcele bečki ukus. Povijesno, Hrvatska je bila tampon-zona prema Otomanskom Carstvu i njezini su vojnici branili sjevernu Europu i Mađarsku od turske invazije. Zbog te povijesti, pojačane zajedničkom katoličkom tradicijom s Austrijom i Njemačkom, mnogi Hrvati, posebno starije generacije, sebe više smatraju Germanima nego Slavenima. To ne bi bilo više od zanimljive rasprave uz večeru da ne utječe na strane sudionike u lokalnim investicijama. Prvo, to znači da su Hrvati često vrlo osjetljivi na mišljenje stranaca o njima. Očekuju poštovanje koje se iskazuje Njemačkoj i mnogi doista ne razumiju kako se Rumunjska i Bugarska, koje nisu dio Zapadne Europe, razmatraju kao moguće članice EU prije Hrvatske.
U svakodnevnom je životu mudro pokazati poštovanje prema Hrvatskoj i njezinu povijesnom naslijeđu, čak i ako smatrate da dio lokalnog posla nije opravdan. Trebali biste biti oprezni i u usporedbama, posebno onima koje Hrvatsku prikazuju u negativnom svjetlu u odnosu na njezine jugoistočne susjede. Rane iz rata sa Srbijom još nisu zacijeljene, a i rane iz 1940-ih još su svježe. Umjesto da uspoređujete Hrvatsku s drugim državama (osim ako nisu relevantne), pri definiranju ciljeva koje vaša kompanija mora ostvariti spomenite međunarodne standarde poslovanja ili standarde EU.
