Međunarodni sud u Strasbourgu presudio je u korist nositelja stanarskih prava na stanove u Hrvatskoj, koja su ti stanari izgubili nakon što su poslije 1991. godine izbježali iz Hrvatske. Ta bi presuda državni proračun Republike Hrvatske mogla olakšati za 500-600 milijuna eura.
Presuda Međunarodnog suda donosila se samo za konkretni predmet koji se rješava, a ne generalno za sve, i ne provodi se direktno, odnosno sud u Strasbourgu svojom presudom ne ukida sporni akt države. Nitko država ne može narediti da promijeni svoje zakonodavstvo, pa ni Međunarodni sud. Ali ta presuda omogućuje svakom tko je oštećen akтом države koji je podvrgnut takvoj ocjeni Međunarodnog suda da podnese zahtjev za naknadu štete. A takvih koji zbog ove presude mogu podnijeti zahtjev za naknadu štete ima oko 32 tisuće.
Stručnjaci se pitaju zašto država u ovom sporu nije išla na tzv. prijateljsku nagodbu. To bi značilo da se samo onima koji su pokrenuli postupak pred sudom u Strasbourgu isplati ugovorena naknada, ali bi se izbjegla precedentna presuda koja omogućuje podnošenje zahtjeva za naknadu štete ostale 32 tisuće izbjeglih iz Hrvatske. Još prije deset godina postavljeno je pitanje smatra li se prema Protokolu 1 stanarsko pravo stvarnim pravom. Dobiveno je tumačenje prema kojem je i stanarsko pravo jedno od zaštićenih imovinskih prava.
