Home / Financije / Mešetari i vizionari

Mešetari i vizionari

Za razliku od svake vizije oslobođene privatizacije Sunčanog Hvara, privatizacija Hotela Koločep mogla bi postati svojevrsni model u privatizaciji preostalih hotelskih kuća jer je financijski najbolja ponuda okupila ljude s vizijom.

Hoteli Koločep su ključ i jezgra budućeg razvoja živopisnog elafitskog otočja nadomak Dubrovnika. Hoteli Sunčani Hvar su ključ i jezgra budućeg razvoja ne samo grada Hvara, već će neizbježno dati pečat i razvoju cijelog otoka, najmediteranskijeg i po mnogima najljepšeg hrvatskog otoka, otoka s najvećim razvojnim potencijalom. I tu bi mogao biti kraj privatizacijskim sličnostima.

Privatizacija Hotela Koločep mogla bi postati prekretnica, svojevrsni model u privatizaciji preostalih hotelskih kuća, ne samo otočkih. Prvi put u nas na natječaj je predana ponuda – i to financijski najbolja, koja sadrži koncept razvoja – iz koje se vidi da ponuđač zna što će učiniti s otokom, kako od njega napraviti svjetski prepoznatljivu destinaciju, odnosno brand. Ponuđač je neprofitna organizacija Otok znanja, čije ime ujedno sadrži i budući brand Koločepa. Ona je okupila ljude s vizijom, uključujući i bivšeg irskog ministra vanjskih poslova, predsjednika Irskog nacionalnog sveučilišta Garreta FitzGeralda, jednog od tvoraca irskoga gospodarskog čuda. A čudo počiva na nai-zgled jednostavnoj formuli: imati viziju, prepoznati vlastite potencijale i okupiti ljude koji će tu viziju ostvarivati.

Privatizacija Sunčanog Hvara postala je sinonim za problematičnu privatizaciju, još se pamte skandali koji su se pratili. No nije primijećeno da baš niti jedna ponuda – od prvog pokušaja, u kojem su umalo uspjeha slovenske termo Čatež, preko domaćeg konzorcija i fonda Questus do međunarodnog Orca, koji je na kraju prošao na natječaju – ne sadrži koncept razvoja otoka, da nema viziju kakao od Hvara napraviti prepoznatljivu svjetsku destinaciju. Nabačivane su doduše neke ideje poput gradnje golf terena, kopiranje iz turističkih priručnika, koje su tek dodatno razotkrivale da ponuđači pojma nemaju što je Hvar niti značu što bi s njim. Oni će zacijelo znati voditi hotele, oni su za sigurno dobri financijski mešetari, ali razlika između menadžera i lidera, razlika između mešetara i vizionara – golema je. I problem zapravo nije u menadžerima i mešetarima. Problem je u državi, od vlade do lokalnih zajednica: u nedostatku vlastitog razvojnog koncepta godinama je puštala da joj koncept razvoja određuju menadžeri i mešetari, koji na razvoj nužno gledaju iz drugog kuta.

A kako to izgleda kad mešetari i menadžeri trasiraju razvoj? U galeriju moje prijateljice Sonje, na hvarskoj rivi, svratio je pričljivi i veseli sredovječni gospodin sa svoje dvije mlade asistentice. Gospodin je navodno Talijan, govorio pomalo neki ‘naš’ jezik, posluje navodno mnogo s državama bivšega Sovjetskog Saveza i napravio bi na Hvaru veliki zabavni kompleks s kockarnicama i veliki centar za trgovinu draguljima.

Asistentice su se navodno zvale Ivet i Žanet, kupovale su darove za sebe i prijateljice, koje su također imale imena s francuskim pri-zvukom. Ali kad je trebalo napisati posvete, nikako da se sjeti kako napisati vlastita i imena svojih prijateljica, a da izgledaju francuski. Podrijetlom su bile Ukrajinke. Njihov pričljivi šef se razmetao svojom galantnošću prema Hvaru i svojim kontaktima: napravio bi navodno srednju školu za gradonačelnika, košarkaško igralište pokraj samostana i još nekoliko graditeljskih čuda, samo ako mu vlasti sredje dozvole za taj zabavni centar s draguljima.

Je li moguće da Ivet i Žanet postanu idejni tvorci koncepta našeg najmediteranskijeg otoka? Vjerojatno ipak ne, previše otvoreno to sliči na bordel. Ali koncept ‘Ivet i Žanet’, kao simbol nedostatka razvojne vizije i viša mešetarenja, bio je vidljiv svuda oko nas – u susjedstvu, u elitnoj zgradi na hvarskoj rivi prodaju dalekoistočne bofle-suvencire, na Pjaci se šire mirisi ‘Lusha’, po-najviše na obližnju pizzeriju, poduzetnici gostioničar uspio je ishoditi dozvolu da izbuši stare gradske zidine ugraditi u nisu ražanj i pred očima turista u zidinama okreće janjca ili gudina… Na drugoj strani možete sreći niz Hvarana zaljubljenika u svoj grad, s idejama i vizijom, kojih se ne bi postudio ni Garret FitzGerald. Ali njih mešetari, s razlogom, zaobilaze. Uspjeh Garreta FitzGeralda počivao je na sposobnosti da prepozna i uposlji takve. Ivo Sanader mogao bi graditi uspjeh na istoj formuli. Ako ‘Ivet i Žanet’ ipak nekako ne osvoje Koločep.