Hrvatska na Euru 2004. zaradila 5,440.000 eura

Pobjede kockastih na predstojećim utakmicama sa Švedskom i Mađarskom Hrvatskom nogometnom savezu su imperativ, kao i plasman na Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj. Podijelit će se čak 332 milijuna CHF, a i sponzori u Hrvatskoj prate samo vrhunske rezultate.

Plasiravši se na Europsko prvenstvo 2004., hrvatska je reprezentacija svome Savezu zaradila 4,8 milijuna eura, dok je 640.000 priskrblila remijima protiv Švicara i Francusa. Inače, 16 momčadi koje su izborile nastup u Portugalu podijelilo je nagradni fond od 128 milijuna eura, od čega je četvrtfinalistima pripalo 1,9 milijuna, polufinalistima 2,5, poraženi u finalu je nagrađeni s 3,8, a pobjednik sa 6,4 milijuna eura. Svaka je pobjeda nagrađena sa 640.000, a remi s 320.000 eura.

Nismo bogat savez, ali može se reći da živimo komotno – rekao je predsjednik Međunarodnog nogometnog saveza (Fifa) Sepp Blatter objavivši da će nagradni fond Svjetskog prvenstva u Njemačkoj biti 332 milijuna švicarskih franaka. Sedam milijuna je zajamčeno svakom od 32 sudionika, dok će pobjeda u finalu slavljenu, osim ‘zajamčenog minimalca’ i premija za dotad osvojene bodove, donijeti još 25,5 milijuna švicarskih franaka…

Brojevi su, u tom udobnom životu svjetske nogometne organizacije, respektabilni. U financijskom izvješću za 2004. godinu Fifa je objavila da je prodajom prava prijenosa utakmica Svjetskog prvenstva zaradila 404,253,277 švicarskih franaka; 187,5 milijuna stajala su prava za Europu, 36 za Sjedinjene Države, a 180,6 za ostatak kugle zemaljske, što je i prilično precizan grafikon popularnosti nogometa/ekonomsko moći njegovih konzumatora po kontinentima.

Petnaest je kompanija platilo pravo da se smiju nazvati službenim partnerima Svjetskog prvenstva, na čemu je Fifa zaradila sljedećih 172,403,505 švicarskih franaka. Nadalje, tvrtka International Sports & Entertainment AG platila je 65 milijuna švicarskih franaka pravo da se baš ona za vrijeme prvenstva bavi cateringom i…

Utakmice posljednjega Svjetskog prvenstva, prije tri godine održanog u Japnu i Južnoj Koreji, prenosile su televizije 213 zemalja. Te su televizije, računajući prijenose i emisije posvećene Svjetskom prvenstvu, proizvele ukupno 41.100 sati programa, koji je, za 25 dana trajanja turnira, kumulativno gledalo 28,8 milijardi ljudi. Očekuje se da će natjecanje u Njemačkoj 2006. godine srušiti te rekorde.

Počevši od 1,62 milijuna eura, koliko iznosi nagrada za plasman u Ligu prvaka, skupljači bonuse za nastupe u svojoj skupini, nokaut-fazi, te na kraju osvojiši naslov klupskog kontinentalnog prvaka, Liverpool je prošle sezone zaradio 30,600.000 eura. Zanimljivo, polufinalist Chelsea je zaradio više od finalista Milana, 25 prema 26 milijuna eura.

Prema ugovoru Europskog nogometnog saveza s klubovima, 75 posto novca zarađenog prodajom televizijskih i drugih komercijalnih prava za Ligu prvaka pripada natjecateljima, a 25 posto Uefi, s tim da klubovima ni u kom slučaju ne može pripasti više od 520 milijuna. Ne baš usput rečeno, 32 kluba prošle su se sezone natjecala za slavu i nagradni fond od 415 milijuna eura.

Osim navijača, sponzora te Markovića sa suradnicima, nad rezultatima reprezentacije strepe i hrvatski prvoligaši, a prvenstveno Dinamo i Hajduk. Ča bit će to dovoljno za život, a na tržištima poput našega – ne bude bilo iole dobrih rezultata…

Nema nikakve sumnje, onih sedam milijuna švicarskih franaka što slijede svim sudionicima summita u Njemačkoj za hrvatski nogomet, ako ne između života i smrti, sigurno čine razliku između života i životarenja.

Naravno, ne mareći previše za standard kuće nogometa, menadžeri velikih nacionalnih kompanija, ali i mali obrtnici i privatni poduzetnici, drhtat će nad ishodima utakmica Hrvatska – Švedska i Hrvatska – Mađarska.

Primjera radi, iako ne monumentalni, rezultati engleske nogometne reprezentacije i klubova, njihovo ponašanje na terenu, a također i poslovne manire, pomogli su jednom od pet glavnih sponzora, Carlsberga, da od 1996. do 2002. godine udvostruči prodaju svog piva u Engleskoj.

• Nogomet je bio ključ našeg uspjeha na tržištu – kaže direktor branda i prodaje Carlsberga Doug Clydesdale. – Zahvaljujući nogometu, Carlsberg je postalo pivo s najbržim rastom prodaje i jasno je da ćemo i u budućnosti sklapati sponzorske sporazume.

Clydesdale je dodao kako je, u tjednima održavanja Europskog prvenstva 2000. godine, prodaja njegova piva porasla za 300 posto, pa je lako zamisliti uzbuđenje s kojim će dvije odlučujuće utakmice hrvatske reprezentacije pratiti njegovi kolege iz Zagrebačke i Karlovačke pivovare, kao i drugi proizvođači piva u Hrvatskoj…

S obzirom na to da je Njemačka relativno blizu, te da mnogi Hrvati imaju rođake ili najužu obitelj na privremenom radu u toj zemlji, očekuje se da će na Svjetsko prvenstvo u svom ili aranžmanu neke od agencija putovati oko 20 tisuća naših sunarodnjaka, po čemu će Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj daleko nadmašiti Europsko prvenstvo u Portugalu, a u okolnostima neočekivanih uspjeha i turnir koga se rado sjećamo, Francusk 98. No, izgleda da se turistički radnici na Jadranu ne moraju brinuti: rejting Hrvatske postojano raste pa zamjena ne baš rastrošnih sunarodnjaka za zapadnoeuropske turiste željne destinacije na kojoj nema prijetnje od terorizma više nego dobro zvući.

Ono što prosječnom konzumentu nogometa prvo pada na pamet, trgovina igračima, zasluženo je na kraju teksta. Kako kaže jedan od pedeset najcjenjenijih nogometnih menadžera na svijetu, Marko Naletilić, najbolji igrači klubove neće pronalaziti na Svjetskom prvenstvu. Otkako je televizija prodrlja ne samo na utakmice u najzabitijim kućima svijeta, nego se povremeno prenose i treninzi, odavno nema potrebe za hodočašćenjem velikih natjecanja kako bi se saznalo tko je tko među neposrednim proizvođačima rezultata. Međutim, u slučaju plasmana na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj hrvatskim reprezentativcima koji već ne igraju u Juventusu, Bayeru, CSKA-u ili drugdje otvorila bi se dobra prilika da kakvim bljeskom ostvare transfer na bolje radno mjesto.

Također treba podsjetiti da su uspjesi reprezentacije u Francuskoj i dvije godine Dinamova igranja u Ligi prvaka nakratko od hrvatskih nogometaša stvorili europski hit, u tržišnom smislu. Šimić i Tudor su, primjerice, napravili zavidne karijere, a nekoliko se nogometaša domoglo dostojanstvenog života nogometnih profesionalaca u respektabilnim sredinama. Stoga će, osim stanovnika kuće nogometa u Rusnovoj, nad rezultatima reprezentacije bdjeti i povremeni posjetitelji Hrvatskog nogometnog saveza iz hrvatskih prvoligaša, prvenstveno Dinama i Hajduka.