Visoka tehnološka pozicija

Između 16. mjesta po globalnoj integraciji i 118. mjesta po brzini i sigurnosti pokretanja posla, o gospodarskom okružju u Hrvatskoj najkonkretnije govori 54. pozicija po iznosu stranih ulaganja u prošloj godini.

Prvo izvješće pokazuje kolikom se brzinom i s kolikom sigurnošću može pokrenuti posao u nekoj zemlji, a logično je da taj podatak ohrabruje ili obeshrabruje strane ulagače. Iako bi naša pozicija mogla otjerati ili zaustaviti ulaganje, dobra je vijest što su izvješće Svjetske banke osudile mnoge zemlje koje su se prema njihovu mišljenju nepravedno našle na lošim pozicijama. Među njima su npr. bile Rusija, Francuska i Grčka. Njihova pobuna opravdala je i nezadovoljstvo naše Vlade. Istina je da su podaci u izvješću netočni i zastarjeli, a naša je zemlja znatno pomake važne za bolju investicijsku klimu napravila u posljednjih godinu dana, kao na primjer toliko hvaljen HITRO.

Ove je godine Hrvatska rangirana i na ljestvici globalne integracije koju je nedavno objavila konzultantska tvrtka A. T. Kearny, na kojoj Hrvatska zauzima 16. mjesto među 62 obrađene zemlje. U usporedbi s prošlom godinom Hrvatska se na toj ljestvici popela za sedam mjesta, a kriteriji su gospodarska integracija, osobni kontakti, tehnološka povezanost i politički angažman. Ujedinjeni narodi svake godine objavljaju ljestvicu zemalja prema indeksu ljudskog razvoja, a zemlje se rangiraju od najboljega do najgorega mjesta za život. Hrvatska se ove godine na toj ljestvici plasirala na 45. mjesto među 117 zemalja. U izradi te ljestvice UN uspoređuje zemlje prema stvarnom bogatstvu, stupnju znanja i životnom vijeku stanovništva pri čemu su važni i pokazatelji o ravnopravnosti spolova, siromaštvu, nejednakosti plaća i potrošnje. Ujedinjeni narodi za ovu godinu pri kazali i ljestvicu Top 100 zemalja prema indeksu tehnoloških postignuća na kojoj je Hrvatska zauzela 29. mjesto.

Iako nije tako loša, 54. pozicija prema stranim ulaganjima ne impresionira previše jer nas uspoređuje sa sličnim zemljama. Tako smo među zemljama jugoistočne Europe s milijardu i dvjesto milijuna kuna uloženih prošle godine zauzeli treće mjesto, iza Rumunjske i Bugarske. Podatak o ulaganjima koji također pokazuje da naša pozicija nije predo…

Na ljestvici 50 najbližih rastućih gospodarstava u svijetu u razdoblju od 1992. do 2002. objavljenoj u knjizi Pocket World in Figures koju izdaje ugledni gospodarski list The Economist Hrvatske nema. Na toj ljestvici prvo mjesto pripalo je Bosni i Hercegovini. U tom je razdoblju gospodarstvo BiH prema The Economistu raslo po prosječnoj stopi od čak 20,5 posto. Prosječni godišnji rast BDP-a u BiH u tom je razdoblju bio znatno veći od onog u Liberiji i Kini koje ju slijede na ljestvici kao druga i treća zemlja.

Ne ohrabruje ni podatak da se i dalje najviše ulaže u financijsko posredovanje i trgovinu na veliko i malo, a proizvodnja i dalje ima mali udjel.

Zanimljiviji je podatak o investiranju naših poduzetnika koji su najveća ulaganja usmjerili u Veliku Britaniju i britanske Djevičanske otoke te tako pretekle do sada najpopularnije destinacije, zemlje bivše SFRJ.

Veća nezavisnost sudstva, razvijenost financijskog tržišta, poslovanje u regiji i koncentriranje poduzetnika neki su od elemenata koji su nam ove godine popravili poziciju u najnovijem Izvješću o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Hrvatska je na ljestvici 117 zemalja zauzela 62. mjesto prema indeksu konkurentnosti, što je za dva mjesta bolje nego lani. Jedno mjesto slabije, 63., imamo prema indeksu poslovne konkurentnosti. Ta je pozicija ipak za devet mjesta bolja nego lani, a opravdava se poboljšanim odnosima prema stranim ulaganjima, učinkovitijom policijom i ukupnim poboljšanjem infrastrukture.

Nijedan investitor nije odlučio investirati u zemlju zbog one-stop shopa. Ulagači svoje odluke temelje na ravnoteži troškova, rizika i perspektivi zarade ako premijer Sanader uspije u ispravljanju pogrešaka.

U Hrvatskoj poduzeća i dalje trpe velik teret goleme birokracije, usporenih procesa, zastarjelih sustava registracije, niske transparentnosti u Vladi, donošenju odluka i njihovu provođenju. Znači li to da nema dobrovoljnih investicija? Naravno da ne. Ali to znači da ih nema dovoljno. Između slabih hrvatskih rezultata i osrednje predanosti reformama vjerojatnije je da će ulagači potražiti profitabilnije okružje.

Kao bivši predsjednik Američke trgovacke komore u Hrvatskoj aktivno sam promovirao strane i domaće investicije u ovoj obećavajućoj zemlji. Bilo je, međutim, teško natjecati se sa susjednim državama koje su agresivno poboljšavale investicijsku klimu dok su u Hrvatskoj čak i dobro financirane inicijative – poput reforme zemljišnih knjiga – godinama stagnirale. Osnivanje poduzeća možda je lakše nego prošle godine, ali još je sporo, s prekomjernim uvjetima za izmjene i prerastitivim pravilima koja često zahtijevaju nepredvidljivu sudsku intervenciju.

Investitori pozdravljaju ubrzavanje reforme zemljišnoknjižnog sustava koje je provela Vlada premijera Sanadera, ali još čekaju moderan založni registar, fleksibilno tržište rada, efikasnu sudsku zaštitu i hrpu drugih reformi potrebnih da Hrvatska dostigne svoje susjede, kao što je to dobro naglašeno u izvješću Doing business in 2006. Dugo očekivano otvaranje one-stop shopa za otvaranje poduzeća dobrodošlo je i trebalo bi se odraziti na statistike Svjetske banke. Možda je, međutim, vrijedno zabilježiti da nijedan investitor nije odlučio investirati u zemlju zbog one-stop shopa. Ulagači svoje odluke temelje na ravnoteži troškova, rizika i perspektivi zarade. Nadam se da će te reforme biti početak ozbiljnog programa temeljnih reformi.